Obilazak Velebita



Velebit je najduži planinski masiv u Hrvatskoj, a pruža se u pravcu sjever - jug, te prati Jadransko more od Senja do Obrovca. Dužina ovog planinskog lanca iznosi 145 km, a širina varira od 15 do 30 km. Velebit je bogat raznovrsnim biljnim i životinjskim svijetom. S velebitskih vrhova pružaju se nezaboravni pogledi na Jadransko more s otocima, kao i na unutrašnjost Like i Dalmacije. Velebit se poprečno dijeli na četiri dijela, kako slijedi:

  • Senjsko Bilo: Od ceste Senj - Žuta Lokva do ceste Jurjevo - Krasno
  • Sjeverni Velebit: Od ceste Sv.Juraj - Krasno do ceste Jablanac - Štirovača - Pazarište
  • Srednji Velebit: Od ceste Jablanac - Štirovača - Pazarište do ceste Karlobag - Baške Oštarije - Gospić
  • Južni Velebit: Od ceste Karlobag - Baške Oštarije - Gospić do ceste Obrovac - Gračac
Najpoznatiji dijelovi Velebita su Zavižan, Hajdučki Kukovi, Štirovača, Paklenica i Cerovačke Špilje. Najviši vrh na Velebitu je Vaganjski vrh 1757 m. Područje Velebita ispresjecano je s mnogobrojnim planinarskim stazama. Najpoznatija je Premužićeva staza, dugačka 50 km, a proteže se od Zavižana preko Alana do Baških Oštarija. Spomenuta staza je remek djelo planinarskog graditeljstva, a dobila je ime po Inženjeru Anti Premužiću koji ju je trasirao i vodio izgradnju.

Zanimljivo je da staza prolazi teškim planinarskim predjelima Velebita, a da je izgrađena bez većih uspona i padova. Većina cesta po Velebitu su makadamske. Asfaltirane su ceste Krasno - Štirovača - Podnožje Šatorine, Štirovača - Pazarište - Klanac (osim nekoliko kilometara), te cesta Jablanac - planinarski dom Alan. Bolji smještaj i prehranu na Velebitu mogu se naći u Krasnom u hotelu "Krasno" i u Baškim Oštarijam, u hotelu "Velebno". Skromniji smještaj i prehrana se nalaze u planinarskim domovima Na Zavižanu, Alanu, Kuginoj Kući, Ravnom Dabru, te na Baškim Oštarijama planinarski dom "Vila Velebita" i "Kod Prpe".

Supruga Josipa i ja obilazili smo Velebit 22 dana, a spavali smo na Velebitu u planinarskim domovima 5 noći. Velebit nikada nismo obilazili sami, već s PD Platak (Seniori), PD Učka, a pet izleta sa spavanjem ostvarili smo s Gordanom i Borisom Knaus. Slijedi redoslijeda obilaska.

1. Štirovača (1102 m) - Prema Šatorini - Štirovača

Ovaj prvi planinarski izlazak u prirodu na Velebit bio je organiziran od PD Platak (sekcija Seniori), dana 18.06.2006. Izletnici su bili podijeljeni u tri grupe. Grupa A i B išle su skupa do Vrha Šatorine. Grupa C, kojoj smo se priključili supruga i ja, trebala je ići do Dokozića Plane i natrag, ali nakon 2,5 km morali smo se vratiti do Štirovače iz razloga što je jedan planinar odustao od daljeg hodanja, jer su ga zaboljela leđa, pa je voditeljica povratila cijelu grupu. Mnogi od nas nismo bili time zadovoljni, ali smo poštovali odluku voditeljice. Na povratku na Štirovaču smo se sklonili u hladovinu šume i tu smo marendali. Nakon marende nastavile su se ćakule tko je bolestan, a tko je umro. Pošto je ovo bio moj prvi izlazak s društvom protestno sam se odvojio od skupine, uz izgovor: "Ja sam ovdje došao da živim, a ne da umirem". Dok smo čekali ostale grupe švrljao sam po Štirovači. Zaključak je da je prvi posjet Velebitu bio promašaj. Ukupno je grupa C prešla oko 5 km, +-95 m, vrijeme hoda 2 sata. Vratili smo se autobusom za Rijeku oko 18 sati.

Marenda u šumi kraj Štirovače Najslađe je ugasiti žeđ na planinskoj česmi

2. Zavižan dom (1594 m) - Rosijeva koliba - Zavižan

Ovaj izlet je organiziralo PD Učka 27.08 2006., a ja sam bio bez supruge. Na Zavižan smo došli s autobusom i nakon marende ispred planinarskog doma Zavižan krenuli smo Premužićevom stazom prema Rosijevoj kolibi. Zbog kiše i jake magle bili smo prisiljeni vratiti se natrag do doma, pokisli netko manje, a netko više. U domu smo ručali; jedni iz ruksaka, a drugi su uživali u maneštri doma. Nakon druženja i ručka u domu zagrijalo je sunce pa se iskoristila prilika za obilazak vrha Vučjak (1645 m) i Velebitske kose (1622 m). Na žalost lijepo vrijeme je malo trajalo i spremala se ponovno kiša. Odlučeno je da se vraćamo za Rijeku. Čim smo krenuli počela je kiša, a i pjesma. Kiša nas je pratila do Sv.Jurja, a u Senju nas je dočekalo sunce. Tu smo uzeli kafe pauzu, a u Rijeku smo došli oko 20 sati. Prešli smo ukupno 8,5 km, +-98 m, za 3:30 sati.

Planinarski dom Zavižan Na vrhu Vučjaka, 1645 m

3. Stazama Zavižana (24.06.2007.)

Ovaj izlazak je organiziralo PD Platak Seniori. Grupa A išla je stazom Zavižan - Krasno, grupa B Zavižan - Generalski Dolci - Zavižan, a grupa C Zavižan dom - Botanički vrt - Zavižanska kosa, a nakon ručka Vrh Vučjak. Nakon što su Grupe B i C završile pješačenje, krenule su autobusom za Krasno gdje su sačekali grupu A i nakon pauze i pića krenulo se za Rijeku. Grupa C, u kojoj smo bili supruga i ja, prepješačila je 4,0 km, +-105 m, za 2 sata.

Na vrh Zavižana Ženska ekipa u trenutku predaha

4. Pl. kuća Prpa - Poučna staza - Kubus - Prpa (18.07.2009.)

Izlazak smo organizirali sa svojim kolima i prijateljima Knaus. Prvi dan, nakon dolaska na Baške oštarije, smjestili smo se u pl. kuću Prpa. Nakon marende krenuli smo na obilazak poučne staze koja većim dijelom prolazi bivšom cestom Karolina, pa smo se preko Kubusa vratili kod Prpe. Uzeli smo popodnevni odmor u planinarskoj kućici s četiri ležaja. Na večeru smo došli u zajedničku prostoriju, kuhinju gdje smo bili ponuđeni gljivarskim jelima. Pored nas četvero još je bilo prisutno i 20 Zagrepčana. Planinarski bračni par iz Zagreba tog dana je nabrao oko 20 kilograma vrganja, pa su nekoliko kila spremili za večeru. To su inače dobri poznanici Prpe (Prpić Vlado), pa su kod njega i sušili gljive. Nakon večere i druženja, uz predavanja Prpe o poskocima otišli smo na spavanje. Prešli smo 5,8 km, +-58 m, za 3 sata.

Legendarni Prpa Vrh Kubus

5. Pl. kuća Prpa - Dabarska kosa - Ravni Dabar pl. Dom - Prpa

Nakon prespavane noći u kućici kod Prpe i nakon ispijanje jutarnje kave krenuli smo na planinarenje. Od planinarske kuće preko naselja Prpići izišli smo na planinarsku Premužićevu stazu. Staza je skrenula lijevo. Po ugodnoj šumskoj stazi došli smo do Dabarske Kose (943 m), odakle se pruža krasan pogled na okolne vrhove. Nakon razgleda spustili smo se do pl. doma Ravni Dabar (723 m). Ručali smo u hladu ispred doma jer je domar bio odsutan. Nakon predaha, po istoj stazi smo se vratili do Baških Oštarija. U domu smo se pozdravili s popularnim Prpom te krenuli natrag, preko Gospića, Senja i vratili se za Rijeku. Ovaj dan, 19.07.2009., prešli smo ukupno 12 km, -+204 m, za 5 sati.

Badanj, 1164 m I moj auto je stigao na Dabarsku Kosu

6. Alan - Rosijeva koliba - Alan (16.08.2009.)

Ovaj planinarski pohod organizirao je PD Učka Rijeka. Ja sam se priključio grupi A, koja je prepješačila dio Premužićeve staze, navedene u naslovu. Nakon dolaska autobusom do pl. doma Alan (1345 m), krenuli smo prema Rosijevoj kolibi, a usput smo napravili dvije pauze. Druga pauza bila je ispod vrha Crikvene (1624 m). Neki su se penjali na vrh a neki su ostali u podnožju. Dalje smo nastavili pješačiti do Rosijeve kolibe (1580 m), te se islikali a neki su otisnuli ugrađeni žig. Marendali smo u podnožju Rosijeve kolibe (vidi sliku). Nakon marende u hladovini vratili smo se u dom Alan gdje smo imali priređeni ručak (popularni grah). Nakon ručka i druženja vratili smo se preko Mrkvišta, Krasnog i Senja za Rijeku. Grupa A je prešla 13 km, +-325 m, za 5 sati.

Grupa planinara na Alanu Pozdrav s Crikvene Rosijeva koliba Vrijeme je za ručak Sudionici izleta Osmjeh na Alanu

7. Alan - Katunište - Alan ( 29.08.2009.)

Ovaj dvodnevni izlet izveli smo s prijateljima Gordanom i Borisom Knaus. Kolima smo došli iz Rijeke preko Sv.Jurja, gdje smo popili jutarnju kavu. Na Alan smo došli od skretanja za Jablanac, uskom cestom lijevo kraj benzinske crpke do Alana. U pl. domu Alan dogovorili smo s domarom spavanje i večeru. Od doma krenuli smo makadam cestom koja vodi prema Mrkvištu, do spomenika i tu smo skrenuli desno po Premužićevoj stazi, pokraj nekadašnjeg naselja Bilensko Mirovo, vidikovac Buljme (1451 m), pa dalje do ispod Visibabe (1448 m), gdje završava Nacionalni park Sjeverni Velebit. Tu je ugrađena klupa na kojoj smo marendali. Nastavili smo pješačenje do odvojka za Pupičić Dulibu (vidi planinarsku kartu 17). Tu smo ostavili žene a mi smo produžili do Katuništa. Povratak je bio po istoj stazi do Alana. Staza je ugodna i ne zahtjevna, a na mjestima je kamenita. Dijelovi prolaze i kroz šumu, a većinom prolazi kroz golet, te je s nje lijepi pogled na more i otoke. Večerali smo u domu s manjom grupom Zagrepčana i nakon druženja otišli smo na spavanje. U sobi nas je bilo nas četvero i bilo je ukupno 8 kreveta na kat. Čim smo legli čuo sam neko šuškanje, pa sam mislio da je došlo novo društvo i da se seksaju, a tek sam ujutro saznao od planinara Josipa iz Kutine da nas je uznemirivao puh. Prešli smo ukupno 15 km, +-106m, za 7 sati.

Pogled na more i ja u prvom planu Zadovoljno društvo nakon uspješnog planinarenja

8. Dokozića Plana - Ograđenica - Katunište - Dokozić (20.09.2009.)

Nakon što smo popili kavu u domu Alan, krenuli smo kolima prema Mrkvištu, skrenuli desno do Dokozić Plane (1283 m), gdje smo se parkirali. Krenuli smo usponom prema Šatorini, a potom smo skrenuli desno prema Ograđenici (1498 m), po kamenitoj a na mjestima i opasnoj stazi. Prolazeći preko Ograđenice primijetili smo iznad staze Planinarsko sklonište, ali se nismo penjali do njega. Dalje se staza spuštala na uzdužnu Premužićevu stazu. Nakon odmora i marende krenuli smo desno po spomenutoj stazi do Katuništa (1350 m). Nakon dužeg predaha vratili smo se po istoj stazi. Kada sam spomenuo uzdužnu Prmužićeva stazu, ima i poprečna Premužićeva staza: Štirovača - Šatorine, Štirovača - Ograđenica i nedovršena staza iz Lukovog Šugarja prema Stapini. Kada smo došli do kola slatko smo ručali, odmorili se i krenuli preko Mrkvišta i Krasna do Jurjeva gdje smo popili kavu i dobro se nasmijali na razgovor s konobaricom. Kada smo je upitali da li ima djece, odgovor je bio: imam troje, jer me muž dobro "servira". U Rijeku smo došli oko 21 sat. Ovaj dan smo prešli 12 km, +-363 m, za 6 sati hoda.

Sklonište Ograđenica u bojama jeseni Još malo pa smo stigli

9. Dabarska kosa – Visibaba – Skorpovac - Ravni Dabar

Ovu stazu smo obišli s Knausima, s dvodnevnim izletom 19. i 20.09.09. Kolima smo došli do Karlobaga gdje smo popili kavu i zadržali se malo više, jer je bio prolom oblaka. Nakon prestanka kiše krenuli smo cestom prema Gospiću i kod Sušnja smo krenuli lijevo do Dabarske kose gdje smo parkirali kola, te hodom krenuli lijevo po Premužićevoj kamenitoj stazi. Prošli smo ispod Visibabe, gdje smo ispred nas vidjeli samo rep poskoka. Stalno su nas plašili s poskocima ali u dvadeset pohoda sam vidio samo jedan njegov rep. Dalje smo prošli preko makadam ceste koja vodi za Skorpovac i Kuginu kuću. U Skorpovcu smo marendali i obišli ruševine nekadašnjeg naselja. Vratili smo se do auta po istoj stazi, do Dabarske kose. Spustili smo se kolima do Ravnog Dabra (nekadašnjeg naselja) i javili se Prpić Milanu, domaru planinarskog doma. U domu smo večerali i družili se sa studenticama iz Zagreba i zajednički pjevali. One su imale i gitaru. Spavali smo na katu u zajedničkoj spavaonici. Ovaj dan smo prešli 14 km, +-87 m, za 5:30 h.

Kuk Čelina se nalazi iznad Ravnog Dabra Visibaba je visoka 1160 m

10. Ravni Dabar - Bačić Duliba (860 m) - Ravni Dabar

Nakon prespavane noći u domu u Ravnom Dabru i ispijene kave, krenuli smo blažim usponom, preko Došen Dabra do Bačić Dulibe. Tu smo se divili prirodnom krajoliku i pogledu na Bačić kuk (1304 m). Upoznali smo se s izletnicima koji tu imaju vikendice. Dva brata Došen primaju i planinare i registrirani su kao planinarske kuće. S Ivanom smo se dogovorili za naredni izlet, za spavanje. Vratili smo se do Ravnog Dabra, pozdravili se s domarom i krenuli natrag za Rijeku. Ovaj dan 20.09.09. god. smo prešli 5,5 km, +-140 m, za 3 sata.

Planinarski dom Ravni Dabar Pogled na Bačić Kuk iz doline

11. Slovine – Korita - Skorpovac (03.07.2010.)

Kolima smo došli iz Rijeke s Knausima i osvježili se kavom u Karlobagu. Nastavili smo vožnju preko Sušnja, Dabarske kose do Bačić Dulibe. Tu nas je dočekao Došen Ivan, vlasnik kuće barake za planinare. Nakon kraćeg dogovora vlasnik nas je odveo sa svojim terencem preko Kugine kuće i Skorpovca do Slovina, predjela na Premužićevoj stazi. Terenca smo angažirali zbog veoma loše makadamske ceste i za 16x2x2=64 km, platili smo 200 kuna. On se s terencem vratio u Bačić Dulibu, a po nas je došao u 17 sati u Skorpovac. Mi smo iz Slovina pješačili preko napuštenog naselja Rodlovca do mjesta Korita gornja, gdje je izvor vode. Iznad Rodlovca i na Koritima imali smo pauze za odmor i marendu. Staza je bila prilično laganam negdje kroz šumu a negdje kroz kamenjar, ali bez uspona i padova. Povratak je bio po istoj stazi do Skorpovca, gdje smo sačekali terenca koji nas je odveo u Bačić Dulibu. Tu smo spavali u staroj kući na katu, s deset ležaja. Večerali smo iz ruksaka. Prešli smo ukupno 13 km, +-105 m, za 6 sati.

Vrijeme odmora i nadoknade energije Ugodna šetnja po planinskom zraku

12. Bačić Duliba - Bačić kuk - Bačić d. – Prpa – Bašača - Prpa

Nakon ustajanja i jutarnje kave krenuli smo prema Bačić kuku, ali smo došli samo do križanja Ripinovac, ali zbog žena na vrh se nismo penjali i vratili smo se natrag do kola. Kolima smo otišli do Baških Oštarija, do Prpe. Tu smo marendali i nakon marende popeli smo se na obližnji vrh Bašaču (1089 m). S Basače se pruža krasan pogled na dolinu i dabarske kukove Kizu, Žuti kuk, Vranji kuk i Grabar. Vratili smo se do Prpe, pozdravili se s njim i krenuli za Rijeku. Ukupno smo prešli 5,9 km, +-130 m, za 3 sata.

Kod Prpe zabava je uvijek zagarantirana Mi na vrhu Bašače, na 1089 metara

13. Alan - Veliki Lubenovac - Alan (18.07.2010.)

Ovaj izlet je bio u organizaciji PD Učka Rijeka. Popili smo kavu u Sv.Jurju, a na Alan ispred planinarskog doma došli smo u 9:30 sati. Nakon dolaska na polazište, formirane su uobičajeno tri grupe. Supruga i ja smo izabrali grupu B, kojoj sam bio i vodič. Izabrali smo planinarsku stazu navedenu u naslovu. Krenuli smo od doma prema spomeniku, te produžili makadam cestom prema Mrkvištu. Iznad Dundović mirova smo skrenuli lijevo i dalje makadam cestom preko Tudorova do predjela Grebališta, gdje smo napravili prvu pauzu. Dolaskom u Veliki Lubenovac, marendali smo na mjestu bivšeg planinarskog skloništa koje je izgorjelo. Nakon marende razmiljeli smo se po zaravni koja je bila obrasla s raznim cvijećem. Dolina je okružena mnogim kukovima i s Velikim Kozjakom. Povratak je bio po istoj stazi. U domu smo ručali iz ruksaka. Ukupno nas je bilo 23, a prešli smo 13 km, +-98 m, za 5 h. Kada su se grupe sakupile, vratili smo se preko Krasnog i Senja za Rijeku.

Rampa na prilaznoj cesti Proljetne boje planine s cvijećem u prvom planu

14. Paklenica – Lugarnica – Paklenica (06.09.2010)

Ovo je bio usputni izlet, jer sam sa suprugom išao na odmor u Primošten. Nakon što smo kupili ulaznice nastavili smo kolima do parkirališta ispod Anić Kuka. Od kraja asfalta staza se naglo penje preko kamenja otprilike 20 minuta. Čim smo krenuli počela je kišica koja nas je pratila sve do kraja kamenite staze. Povremeno smo se sklanjali ispod kamenja. Ostali dio staze bio je lagan sve do Lugarnice. U Lugarnici smo marendali i po istoj stazi vratili se do kola. Ukupno smo prešli 10 km, +-400 m, za 4:30 sati.

Mistična Paklenica Drveni most preko rijeke

15. Zavižan - Pl. sklonište Rosijeva koliba - Crikvena (1641 m) - Zavižan

Ovaj izlet organiziralo je PD Platak (Seniori). Čim smo stigli na Zavižan, marendali smo i odmah smo se podijelili u grupe: grupa A i B išle su skupa do Rosijeve kolibe (1580 m) gdje smo bili počašćeni kolačima i sokom od jednog planinarskog društva iz Zagreba. Grupa A nastavila je pješačenje do Crikvene, a grupa B se vratila za Zavižan. Grupa C je ostala na Zavižanu, te obilazila Botanički vrt, Vučjak i Zavižansku kosu. Kada su se sve grupe okupile kod autobusa krenuli smo za Rijeku. U Rijeku smo stigli oko 21 h. Pređeno je 13 km, +-90 m, za 5 sati.

Premužićeva staza je u ovom smjeru Grupna fotografija

16. Dabarska kosa - Bačić Duliba - Rav.Dabar (28.08.11.)

Izlet je bio organiziran od PD Učka. Jutarnju kavu popili smo u Sv.Jurju, a na Dabarsku kosu došli smo u 10:35 sati. Po običaju određene su tri grupe. A grupa Dabarska kosa – Visibaba - Bačić kuk - Bačić Duliba - Ravni Dabar. Grupa B koju sam osobno vodio išla je po programu u naslovu. Grupa C trebala je ići busom prema Kukulinama do skretanja za Ravni Dabar, a odatle su trebala ići pješke do pl. doma Ravni Dabar, ali su napravili zbrku pa su nastavili prema Bačić Dulibi i kada su došli do prvog tunela morali su se vratiti, jer kroz tunel autobus nije mogao proći. Grupa B s 13 planinara krenula je makadamskom cestom kroz Kukulinske tunele do Bačić Dulibe, izazovnom dolinom Velebita. Tu smo marendali, te obišli cijelu Dulibu i nakon toga se vratili po planinskoj stazi do Ravnog Dabra, gdje smo sačekali grupu A. Ručali smo u planinarskom domu Kalju s janjetinom. Bilo je tu i pjesme i druženja do povratka za Rijeku. Grupa B je prešla ukupno 10 km, +-227 m, za 4 sata.

Serija tunela Kukaline Poziranje ispred fotoaparata Za ručak imamo fažol Osmjeh na licu poslije dobrog objeda

17. Oltari – Sokolovac - Pl. kuća Sijase - Sv.Križ (04.09.2011.)

Izlazak u prirodu bio je organiziran sa strane PD Platak, sekcija Seniori. Staza je bila na mjestima kamenita kroz goleti. U mjestu V.Sokolac napravili smo dužu pauzu, ali smo marendali prije toga. Zadnji dio staze išao je kroz šumu, nizbrdo sve do pl. kuće Sijase (326 m). I tu smo napravili duži predah i nastavili do mjesta Sv.Križ gdje nas je čekala grupa C i autobus. Tu su neki popili piće u popularnoj gostionici kod "Luke Jebalice". Nakon toga smo krenuli za Rijeku. Ukupno smo prešli 13 km, +- 820 m, za 5 sati.

Pitanje je lijevo ili desno? Planinarska kuća Sijase

18. Kugina kuća - Laktin vrh - Kugina kuća (10.09.2011)

Ovaj dvodnevni izlet izvršili smo s Knausima. Prvi dan nakon što smo se javili domaru radi smještaja, krenuli smo na planinarsku stazu kroz šumu, u početku s manjim usponom, a pri kraju s većim usponom po kamenjaru. Kada smo se popeli na vrh puhala je bura, a pogled na okolne vrhove bio je divan. Tu smo u zavjetrini marendali i potom se po istoj stazi spustili do Kugine kuće. Tu smo uzeli popodnevni odmor. Nakon toga smo krenuli stazom prema Šatorini do izvora vode. Vratili smo se istom stazom, laganom i ravnom. Po povratku s Laktinog vrha nabrali smo malo gljiva bukovača, koje je majstorski spremio Boris. Nakon večere pjevušili smo ispred doma gledajući zvijezda na nebu. U dom su došli i riječki penjači koji se nisu uključili u pjesmo zbog umora, ali su nas pohvalili i onda smo išli na spavanje. Prešli smo ukupno 8,1 km, +-340 m, za 4 sata.

Pogled na Kuginu kuću Laktin vrh je označen crvenom bojom na stijenama

19. Skorpovac - Budakovo Brdo – Skorpova (11.09.2011.)

Nakon što smo prespavali u planinarskom domu Kuginoj kući, popili smo jutarnju kavu i oprostili se s domarom. Krenuli smo do Škorpovca. Tu smo parkirali kola i krenuli pješačenjem prema Budakovom brdu ugodnom i šumovitom stazom, a kada smo izišli iz šume krenuli smo lijevo uz veći uspon po goleti do vrha. Na vrhu je puhala jaka bura, pa smo se sklonili u zavjetrinu dok smo marendali. Budući da je bilo burno vrijeme bio je izvanredan pogled na okolne vrhove i na more s otocima. Krenuli smo nizbrdo do udoline koja razdvaja vrhove Budakovo Brda i Prekinutog brda. Ja sam sa suprugom ostao u udolini a Boris se uspeo na Prekinuto brdo. Nakon povratka Borisa krenuli smo do Planinarskog skloništa Skorpovac (vidi sliku). Ispred skloništa smo ručali i odmarali. U međuvremenu je došao kombi sa 6 planinara i planinarki koji su nam se predstavili da su iz Krasnog PD Rajinac. Nakon druženja mi smo krenuli za Rijeku a oni za Krasno. Ukupno smo prešli 7 km, +-285 m, za 3 sata.

Stigli smo na Skorpovac Oznaka planinarskog skloništa Skorpovac na 958 metara visine Uspomena s Budakovog brda Pravac Prekinuto brdo

20. Paklenica – Vidikovac - Paklenica (12.09.2012)

Usput, na putovanju za zavičajni Primošten, smo izvršili ovaj obilazak. Kola smo parkirali ispred recepcije Velike Paklenice, javili se dežurnom rendžeru i uplatili ulaznicu. Nakon kraćeg hoda po asfaltu krenuli smo prema putokazu desno preko mostića do bivših mlinova. Nakon razgleda krenuli smo desno do većeg panoa, na kome su ispisani mnogi podaci o snimanju filma "Vinetu" na ovim prostorima. Nastavili smo blago penjanje po uređenoj poučnoj stazi sve do Vidikovca. Vidikovac je uređen i ograđen, a s njega je prekrasan pogled na okolne vrhove (kukove) i na Jadransko more s otocima. Lagano smo se spustili do kola i nastavili putovanje za navedeno odredište. Prešli smo otprilike 3 km, +-98 m, za 2 sata.

Nas dvoje ne kamenom zidiću i more u pozadini Pogled na Paklenicu s teleskopom

21. V. Paklenica – Lugranica - Pl. kuća Paklenica - Paklenica

Organizator je bilo PD Učka. Ja sam izabrao grupa B koju sam i vodio. Autobusom smo došli do parkiranja i odmah nastavili pješačiti 150 m po asfaltu pa onda kamenitom stazom i usponom, a potom lakšom stazom do križanja za Manitu peć gdje smo i marendali. Nakon marende nastavili smo dalje hodanje do Lugarnice, gdje smo uzeli kraću pauzu, a neki su odustali od daljeg obilaska i vratili se do autobusa. Ostali su nastavili dalje pješačenje po na mjestima kamenitoj strmoj stazi. U planinarskom domu neki su ručali iz ruksaka a neki su uzeli fažol s kobasicom. Piće je bilo veoma skupo, ali kada smo u povratku susreli dvojicu snabdjevača s magarcem natovarenim s dvije grede (jedan je vodio magarca, a drugi je nosio gredu na ramenu) onda smo shvatili da piće i nije tako skupo. Dolaskom do autobusa sastali smo se s drugim grupama i krenuli autobusom za Rijeku. Grupa B je prešla 12 km, +-450 m, za 5 sati. Izlet je obavljen 15.09.2013. godine.

Ishodište našeg izleta Uska staza s kojom smo pješačili prema Lugranici

Rekapitulacija:

  • Ukupno prepješačeno: 205 km
  • Vrijeme pješačenja s odmorima: 88 sati
  • Prosječna brzina hoda: 205 km / 88 h = 2,33 km/h

Napomena:
U ovom uratku prikazani su samo obilasci staza koje je autor prošao.

Rijeka, 16.07.2016. Obradio:         
Gracin Filip (Graf)