Samoborsko i Žumberačko gorje



Očekujući poboljšanje vremena odlučili smo planirani izlet ostvariti od 18. do 21. svibnja 2018., pa smo to i učinili. Imali smo lijepo vrijeme, ali smo izlet skratili za jedan dan, jer je prognozirana kiša, što se stvarno i dogodilo. Iz navedenog razloga nismo posjetili Ozalj, Karlovac ni Dugu Resu (planinska kuća Vinica). To ćemo učiniti drugom prilikom. Iz raznih razloga nismo obišli niti sve predviđene poučne staze koje su bile planirane.

Prvi dan

Od Rijeka do skretanje za Jastrebarsko išli smo autoputom, a popili smo kavu na odmorištu iza Karlovca. Plan je bio da prvi dan posjetimo mjesto Rude, rudnik Sv. Barbara (300 m uređen za turiste), ali organizirani obilazak je bio samo vikendom, pa smo promijenili plan.

Iz mjesta Jastrebarskog krenuli smo preko Stankova, Okićkog sela prema Okiću (starom gradu), ali na žalost u tome nismo uspjeli, jer je od Okićkog sela do Okića šumska cesta bila u veoma lošem stanju s velikom uzbrdicom, pa smo odustali. Vratili smo se natrag do Jastrebarskog i odatle krenuli za Samobor. Na križanju ispred mjesta Prekrižje Plešivičko skrenuli smo desno prema mjestu Kotari, a na tom putu zaustavili smo se ispod vrha Plešivice, 779 m, u izletištu Poljanica gdje se nalazi i Klet Poljanica, gdje se može jesti i popiti. Tu smo popili pivo i nastavili dalje do sela Kotari. Na kraju mjesta smo krenuli desno prema Okiću, ali i tu smo naišli na neasfaltiranu i slabo održavanu cestu, pa smo se vratili natrag do Kotari i desno preko Samoborskog Cerja za Samobor. Tu smo lutali dok smo pronašli pansion "Mibot", gdje smo prenoćili tri noći s bogatim doručkom od 250 kuna, za oboje. Nakon odmora i ručka iz ruksaka, krenuli smo u obilazak grada Samobora.

Prema vrhu Plešivice Klet Poljanica je poznata po domaćoj hrani i dobrom vinu Portret ispred kleti Parni vlak za turiste U centru Samobora je bilo vrlo živo Superman na bicikli U hladu ispred česme Fontana na raskršću

Drugi dan

Nakon doručka i ispijene kave krenuli smo preko Bregane i Grdanjca do Stojdrage. Tu smo se zadržali, te obišli Gabrovicu, izletničko okupljanje Eko park "Divlje vode". Ovo je raj za sve posjetioce, a posebno za djecu. Tu su razna igrališta, dvorana za svadbe, restoran i hotel. Na kraju obilaska ručali smo na terasi restorana, gdje su bili dvoje svatova. Za ručak smo imali po dvije pastrvke s pomfritom, salatom i pola litre vina; ukupna cijena 125 kuna.

Stojdraga je selo u blizini Samobora Ugostiteljski objekt Gabrovica Izletište Divlje vode Paun na grani Srne na ispaši su bile znatiželjne Ptica pored rijeke Zabavni park za djecu Sala za svadbe je često posjećena Mali mostić preko kanala s vodom Terasa restorana je uvijek puna

Nakon ručka i kraćeg odmora krenuli smo za Eko centar "Budinjak". Postojala su dva pravca; dulji asfaltom i kraći uz rijeku Breganu dobrom šumskom cestom, što je trebalo biti kraće, ali zbog nepostojećih oznaka lutali smo i jedva došli preko Dana do Budinjaka.

U restoranu u Budinjaku ostala je supruga, a ja sam obišao poučnu stazu "Kneževa" dugačku 4,2 km, koja prolazi kroz nekadašnja boravišta ljudi iz davnih vremena.

Ulaz u mjesto Budinjak Eko centar Budinjak Mapa staze Kneževa Putokaz za izletnike Na stazi se koriste alternativne oznake Drvene klupe u hladu za odmor

Nastavili smo s kolima do sela Dane, pa sam obišao poučnu stazu "Izvori života", koja obilazi izvorišta vode, a duga je oko 800 m. Supruga je ostala u kolima i brala je cvijeće, jer ju je boljela noga.

Poučna staza Izvori života Zarobljena voda Jedan od simpatičnih naslova panoa: Gužva u lokvi Oznaka nas vodi prema postaji broj 4 Objašnjenje prekograničnog projekta izvori života Šuma se vraća

U Samobor, u pansion, smo se vratili oko 17 sati. Nakon odmora opet smo krenuli u centar grada na kavu i kremšnite. U gradu smo bili do 22 sata.

Treći dan

Nakon doručka krenuli smo u mjesto Rude, gdje smo popili kavu, pa krenuli uskom i brdovitom cestom do rudnika Sv.Barbara. Pored ovog rudnika postojala su još dva, a zaposlenici su bili većinom Nijemci i Italiani, pa tu i dalje žive njihovi potomci. Kod ulaza u rudnik čekali smo pola sata rendžera, a za to vrijeme ja sam obišao samo djelomično "Rudarsku poučnu stazu", koju prati i Botanička staza.

Dolaskom rendžera dobili smo kacige ogrtače i lampu za obilazak rudarskog uređenog rova. Ja sam prošao svega 100 m, od uređenih 300 m, jer sam rudarske struke pa mi nije trebalo više. Navedeni rudnik bio je rudnik željeza, a rude su bile Siderit, Magnetit, Limonit i Halkopirit koji je sadržavao i bakar.

Stranče, ušao si u Rude Mi ispred ulaza u rudnik Rudarska poučna staza Rov Koke Drugi ulaz u rudnik Kamenite stepenice u šumi

Nakon obilaska rudnika u Rudama, vratili smo se u Samobor i krenuli preko M.Rakovice, Kladja, Šoići, Klake pl.doma ispod Okića. Cesta je s ove strane asfaltirana, a jedini problem je bio pri kraju jer sela nisu bila označena, pa je bilo i ovdje lutanja. Kod doma je bilo problem parkiranja, jer je bilo prisutno preko dvjesto planinara, a neki su došli kolima, kao i mi. Moj je cilj bio obići poučnu stazu i popeti se na vrh Okić (499 m) do gradine. Zbog prijetnje kiše bio sam pri samom vrhu, pa sam se vratio do doma. Obišao sam samo mali dio poučne staze Okićanke, zbog gore spomenutog. U domu smo ručali, popili piće i sretno se vratili u pansion u Samoboru. Nakon odmora opet smo izišli centar grada na kavu i kolače, kao i svaki dan.

Poučna staza Okićnica Markacija na jednom drvetu u šumi Kuda vodi ova zemljana staza? Grupa izletnika na usponu Kraj staze i zasluženi odmor

Četvrti dan

Nakon doručka, oproštajem od gazde pansiona, u gradu smo popili kavu i nastavili putovanje preko Ruda, Jastrebarskog do Karlovca. Na izlasku iz Karlovca trebali smo obići Poučnu stazu "Kozjača", ali nismo na vrijeme skrenuli, a nismo se htjeli vraćati, te smo nastavili do Duge Rese. Odatle smo trebali skrenuti do planinarske kuće Vinica, ali raspitivajući se za put, jedan domaćin nam je primijetio da je otkačen auspuh auta, pa smo odmah otišli do mehaničara, koji ga je brzo učvrstio i naplatio 150 kuna. Nakon toga odustali smo od planinarske kuće i starom cestom nastavili putovanje prema Rijeci. U Zdihovu smo se zaustavili i ručali janjetinu s ražnja, a potom nastavili do Delnica gdje smo popili kave i pojeli po dvije baklave. U Rijeku smo stigli sretno i veselo u 17:30 sati.

Iako je Izlet trebao trajati 5 dana, trajao je samo 4 dana, što je objašnjeno u početku ovoga uratka. Plan je bio da se obiđe sedam poučnih staza, a obišli smo ih samo dvije kompletno i dvije djelomično, kao i vrh Okić. Razlog skraćenog izleta je bio lutanje po cestama i neimenovanim selima. Iz prednje navedenog ovo i nije bio planinarski izlet već turistički, ali je najvažnije da smo bili zadovoljni.



www.000webhost.com