Istarski Planinarski Put



"Istarski planinarski put" (IPP) je obilaznica koja spaja zapadnu obalu Istre (Umag) s istočnom obalom (Koromačno). Obilaznica ima 27 kontrolnih točaka (KT), a duga je 200 km i podijeljena na četiri dionice, kako slijedi:

  • Prva dionica polazi iz Juricanije, kod Umaga, a završava u planinarskoj kući Žbevnica (KT9). Ima ukupno 9 KT i zahtjeva oko 19 sati hoda.
  • Druga dionica polazi iz pl. kuće Žbevnica (KT9), a završava na vrhu Učke Vojak (KT17). Ova dionica ima 8 KT sa 16 sati hoda.
  • Treća dionica kreće s vrha Vojak (KT17), a završava na vrhu Sisol (KT21) i ima 4 KT s 8 sati hoda.
  • Četvrta dionica: Sisol (KT21) - Crna Punta (KT27), kod Koromačna. Ima 6 KT i treba oko 14 sati hoda.

Karta istarskok planinarskog puta Ploča na putu

Navedeni planinarski put smo obilazili 2009., 2010. i 2011. godine sa suprugom Josipom, s HPD Učkom i Seniorima Rijeka. Najteže dionice sam obilazio s planinarima Matijom Perić i Ivicom Sporčićem. Pojedine dionice smo obilazili s Milanom Katalinić, Borisom i Gordanom Knaus.

Juricanija - Romanija (KT1) - Grupija - Kanegra - Juricanija

Staza vodi od Juricanije, 4 km od Umaga prema Savudriji, a pokraj ranča konja ide blagim usponom po čistini do vodospreme Romanija gdje je prva kontrolna točka KT1, na visini 52 m. Nakon otisnutog pečata, krenuli smo poljskim putem uz golet i vinograde do mjesta Kortina, ali nismo mogli proći kroz selo, gdje je nekada išla staza, jer jedan vlasnik nije dozvolio dalje prelaženje preko njegove parcele. Morali smo zaobići selo, te smo izišli ispod sela na makadam cestu, krenuli dalje do asfaltirane ceste, prešli je i došli smo do mjesta Grupije. Tu smo napravili pauzu i u mjesnoj konobi popili kavu i popričali s domaćicom. Nakon pauze nastavili smo pješačenje markiranom stazom kroz šumu i šikaru i izišli smo na makadam cestu iznad turističkog naselja Kanegra. S njom smo išli do mjesta Valice, odnosno asfaltne ceste Valice - Kanegra. Nakon pauze, po istoj stazi vratili smo se do Juricanije, gdje smo ostavili kola. Ukupno smo prošli 13 km, za 5 sati s pauzom. Zadovoljni smo krenuli kolima za Rijeku.

Romanija je prva kontrolna točka Kanegra

Kanegra (Valice) - Brdo Markovac (KT2) - Kaldanija - Valice

Ova staza je vodila po Parenzani, s koje je bio divan pogled na solane Sečovlja, Portorož i Piran. Nakon 2,5 km hoda po laganoj stazi Parenzane penjali smo se kroz šumu i makiju do brda Markovac (62 m). Pečat smo tražili na samom vrhu, ali ga nismo našli, pa smo saznali da se isti ne nalazi na vrhu, nego ispod vrha, otprilike 300 m prema Kanegri. Jedva smo ga našli jer je tuljac s pečatom zarastao u visokoj travi. Na vrhu Markovca, krasan je pogleda na piranski zaljev i nakon razgleda sišli smo do mjesta Markovac. Tu smo krenuli uz cestu Plovanija - Umag, lijevo i nakon 210 m prešli smo cestu, te nastavili stazom koja je opet išla po trasi Parenzane. U Kaldaniji smo navratili u konobu Tri palme i tu smo ručali. Nakon ručka i odmora istom stazom smo se vratili do mjesta Valice, gdje su bila parkirana kola, pa smo zadovoljni krenuli za Rijeku. Duljina staze je 12 km, a prešli smo je za 5 sati, s pauzama.

Kontrolna točka 2 Markovac Makadam cesta

Kaldanija - Buje (KT3) - Buje (Visli) - Kaldanija

Staza od Kaldanije ide kroz šumu i šikaru do Volpije, a dalje ide Parenzanom ili livadom do KT3 Buje, te prelazi cestu Buje - Kaštel, pa obilazi Buje i dolazi na cestu Buje - Grožnjan. Nastavlja 100 m lijevo cestom, te skreće desno i prelazi Parenzanu. Od toga mjesta vratili smo se po istoj stazi natrag do Kaldanije. U Kaldaniji smo ručali u konobi Lovac, a potom smo se vratili kolima za Rijeku. Ukupno smo prešli 12 km, za 4 sata i 30 minuta.

Mjesto Buje Kontrolna točka 3, Buje

Buje - Triban (KT4) - Grožnjan - Buje

Staza prelazi cestu Buje - Grožnjan, te prelazi Parenzanu i stazom ispod nje, kroz šumu i makiju, dolazi ispod Tribana, pa prelazi opet Parenzanu. Zatim ide ispod samog Tribana i skreće desno ispod vodospreme te kroz šikaru dolazi do Triban (KT5), koja se nalazi na suhozidu. Staza ide ravno kroz makiju do Parenzane i skreće lijevo i s njom ide do Stanice. Tu su pod većim drvetom stolovi i klupe, pa smo se tu odmorili i marendali. Odatle smo cestom, otprilike 400 metara, nastavili pješačiti do Grožnjana, pa nakon kraćeg obilaska, popili smo kavu, marendali i krenuli s istom, laganom stazom natrag do Buja. Prošli smo 11 km, za 4 sata. Ovaj dio staze prešli smo i s HPD Učkom, po snijegu vidi fotografije.

Mjesto Grožnjan Triban, Kontrolna točka 4 Šetnja po snijegu S planinarskim društvom Učka

Grožnjan - Sv.Juraj (KT5) - Grožnjan

Kada smo došli u Grožnjan, najprije smo popili kavu, pa smo krenuli pješačiti asfaltnom cestom do tunela. Nastavili smo po Parenzani cca 2,5 km do table koja usmjerava skretanje na navedenu stazu, te vodi kolskim putem s blažim usponom do asfaltne ceste Grožnjan - Sv.Juraj. Dalje smo išli navedenom cestom s većim usponom do mjesta Sv.Juraj. Obišli smo mjesto i ruševnu crkvu Sv.Jurja, koji je bio zaštitnik od zmajeva; drvo u blizini crkve ima konture zmaja. Nastavili smo 120 m makadam cestom lijevo gdje smo pronašli na zidu tuljac s pečatom KT5. Prešli smo 7 km za 3 sata hoda. Vratili smo se u Grožnjan gdje smo parkirali auto, te krenuli doma.

Markacija IPP Crkva svetog Juraja

Sv.Lucija - Sv.Ivan - Mline - Sv.Juraj (KT5) - Sv.Lucija

Krenuli smo iz Sv.Lucije po ravnom terenu do Sv.Ivana, a dalje smo s blagim padom došli na poljsku cestu i kroz polje do šume. Nakon šume skrenuli smo desno šumskom cestom do asfaltne ceste i krenuli s istom lijevo, do mjesta Mlini. Potom smo proslijedili prema Završju i nakon 300 m skrenuli smo po markaciji desno po obronku šume, pa kroz šuma i onda vododerinom izišli na makadam cestu koja ide od Završje do svetog Sv.Jurja (KT5). Nakon kraćeg odmora i marende po istoj stazi smo se vratili natrag do Sv.Lucije gdje smo bili ostavili auto. Ukupno smo prepješačili 11 km za 4 sata.

Kontrolna točka 5 se nalazi u Svetom Juraju Drvo u obliku zmaja

Sv.Lucija - Vižintini - Čabrnica - Greben (KT6) - Mirna

Ovaj izlet organizirali su Seniori PD Platak Rijeka. Po izlasku iz autobusa krenuli smo za Laganiše gdje smo uzeli pauzu i marendali, a nakon toga smo pješačili preko Vižintina do mjesta Čabrnice. Tu smo se kraće vrijeme odmorili. Nastavili smo kroz šumu silazećom stazom do Grebena (331 m). Tu smo imali kratku pauzu radi razgleda i utiskivanja pečata. S vrha je divan pogled na dolinu Mirne i okoliš. Vrh je kamenit i staza prema Mirni je bila kamenita i dosta strma, osobito zahtjevna, ali izvedena po serpentinama. Spustili smo se na rijeku Mirnu gdje se ulijeva rječica Bračana. Tu nas je sačekao autobus. Pokupili smo grupu A i krenuli za Rijeku. Duljina staze je 8 km i prešli smo je za 3:13 sati.

Jedna kuca, ili crkva, s terasom Greben, kontrolna točka 6

Ušće Bračane - M.Mune - Pruhari - V.Mune - Ušće Bračane

Staza ide od ušća rijeke Bračane, uz Mirnu, presjeca tri puta cestu za M.Mune, a prelazi ceste su kameniti. Od M.Muna do Pruhara staza ide preko polja. U Pruharima se nalazi improvizirani planinarski dom. Dalje stazom ispod Pruhara kroz šumu i nizbrdo do ispod Slatine krenuli smo desno do vidikovca prema Buzetu i kraj crkve Sv.Andrija došli smo do V.Muna. Tu smo u konobi ručali i odmorili se. Vratili smo se do M.Muna asfaltnom cestom, pa dalje do Mirne. Prohodali smo 7,5 km u vremenu od 3:15 h.

Ulaz u mjesto Mali Mlun Pogled ne dolinu Mirne

Grad Buzet - Buzet (KT7) - Pruhari - Buzet

Kola smo parkirali kod Plinare uz cestu Buzet - Mlini. Prešli smo cestu i uz kanal pješačili do Male Hube, te krenuli kroz šumu uz uzgajalište Fazana, pa dalje uz vinograde i sa šumskom cestom do kontrolne točke 7, koja se nalazi desno na kamenu u Tuljcu. Tu smo utisnuli pečat, te krenuli dalje do ispod Slatine, gdje staza i dalje prolazi kroz šumu i skreće desno do Pruhari. Tu smo uzeli dužu pauzu i marendali. Vratili smo se po istoj stazi do parkiranih kola. Prešli smo po stazi 8,5 kilometara, za 3:25 h.

Markacija u šumi Kontrolna točka 7 se nalazi u blizini Buzeta

Buzet (Mala Huba) - Plinara - Franičići - Ž.s. Buzet (KT8) - Buzet

Kola smo ostavili u predjelu Male Hube, predgrađe Buzeta, i odatle uz kanal pa preko ceste kod Plinare, s laganom stazom do Franičića, pa Majcana. Tu smo se odmorili, marendali i nakon tog krenulu uspinjajućom stazom do ceste Buzet - Slum, te smo krenuli cestom desno do željezničke stanice Buzet (KT8). Vratili smo se po istoj stazi do kola i krenuli za Rijeku. Prešli smo 7,5 km za 3:30 sati.

Željeznička stanica Buzet Kontrolna točka 8 u blizini 7 se nalazi u blizini željezničke stanice Buzet

Buzet ž.s. (KT8) - Brest - pl.k. Žbevnica (KT9) - Buzet ž.s.

Od željezničke stanice prema Slumu staza se naglo uspinje do Kuka (531 m), a dalje ide šumom i čistinom do mjesta Slum. Obišli smo mjesto i poznatu lipu u čije deblo može stati 6 odraslih ljudi, normalnog stasa. Staza dalje ide s blažim usponom do mjesta Brest, a odatle kraj izvora vode ide do planinarske kuća Žbevnica (851 m) KT 9. S time je zavšene prva dionica. Vratili smo se istom stazom do ž.s. Buzet. Ukupno smo prešli 8,5 km, za 3:25 sati.

Moja malenkost Planinarske kuća Žbevnica je ujedno kontrolna točka 9

Pl.k. Žbevnica - Žbevnice (KT10) - Trstenik - pl.k. Žbevnica

Do planinarske kuće došli smo autom, gdje smo ga i parkirali. Za stazu izabrali smo dužu, ali laganiju koja je išla šumskom cestom do Staja, a odatle smo krenuli desno po stazi uz manji uspon kroz šumu, pa onda livadom do vrha Žbevnice na 1014 m.n.v. Tu smo uzeli manju pauzu, jer nismo mogli zanemarit poglede na Istru, Dolomite, Alpe i Gorski kotar. Nakon toga smo krenuli silazećom stazom kroz golet sve do ceste Buzet - Vodice. Prelazeći cestu ušli smo u šumu i staza se lagano spuštala, pa potom išla čistinom s lijepim pogledom na okolne vrhove sve do Trstenika (670 m). U Trsteniku smo se odmorili, te malo prezalogajili, a potom smo se istom stazom vratili natrag do auta. Jedino je bila razlika da nismo išli preko vrha Žbevnice nego kada smo došli do spomenute ceste, kenuli lijevo po cesti, pa odatle desno sa šumskom cestom do pl.k. Žbevnica. Dan je bio lijep i sunčan, a ugođaj poseban. Krenuli smo autom preko Vodica i Muna za Rijeku. Ukupna duljina staze je bila 11 km, a obilazili smo je s odmorima od 5 do 7 sati.

Na vrhu Žbevnice Kontrolna točka 10, Žbevnica, se nalazi na 1014 metara nadmorske visine

Trstenik - Gomile (KT11) – Orljak (KT12) - Stražica

Na ovom izletu bilo nas je trojica: Matija Perić, Ivica Sporčić i ja. Kako bi izbjegli vraćanje po istoj stazi išli smo s dva auta. Jedan smo ostavili u Stražici koja se nalazi 3 km od Račje vasi na makadam cesti za Učku. S drugim autom smo išli do Trstenika, iz kojega smo počeli planinariti po gore navedenoj stazi. Staza iz Trstenika ide pokraj mjesne crkve te iza mjesta skreće desno i po blagom usponu kroz rijetku šumu sve do makadam ceste koja ide iz mjesta Rašpora za šumu. Prelazeći cestu ušli smo u kratki šumarak gdje smo se divili rascvijetanim Božurima. Nije ni čudo da se ova staza naziva "Staza Božura". Nakon šumice s travnatom stazom i jačim usponom pješačili smo sve do vrha Gomile (1027 m). Vrh nas je oduševio, s pogledom na sve strane. Nakon marende i kraćeg odmora krenuli smo silazeći sve do makadam ceste Račja vas - Mune. Na tom križanju krenuli smo lijevo po cesti sve do križanja Počivalo, a odatle staza vodi uz veći uspon do vrha Orljaka, na visini od 1106 m. To je najteži dio staze. Tu smo uzeli kraću pauzu, uz razgled koji je izvaredan, a vrh Žbevnice se vidi kao na dlanu. Silazak s Orljaka je bio kamenit i strm samo nekih 150 metara, a ostali dio staze vodio je kroz šumu, s blažim silaskom sve do Stražice, odnosno do auta. Ukupno smo prešli 12 km, za 4:30 h. Autom smo otišli do Trstenika gdje smo ostavili drugi auto.

Cvijeće Kontrolna točka 11 je Gomila Jedan dio grupe učesnika Gomila Zadovoljstvo nakon osvojenog vrha Kontrolna točka 12, Orljak

Stražica - pl.k. Korita (KT13) - Brajkov v. (KT14) - Stražnica

Supruga i ja smo došli autom iz Rijeke do Račje vasi, te skrenuli desno makadam cestom prema Učki i na trećem kilometru, na lokaciji Stražnica, ostavili auto. Krenuli smo pješke po navedenoj cesti sve do lovačke kuće Prolog. Dalje smo nastavili laganom planinarskom stazom kroz šumu, s dva manja uspona do pl.k. Korita (1010 m). Tu smo otisnuli pečat KT13 i KT14 Brajkov vrh. Odmorili smo se i marendali, te krenuli do Korita gdje smo se osvježili hladnom vodom. Popeo sam se na Brajkov vrh (1090 m) s kamenitom i strmom stazom i susreo sam na stazi poskoka. Vidik s vrha je bio predivan. Povratkom na Korita susreo sam rendžera Učke s profesorom zoologije, koji mi je rekao da je Brajkov vrh leglo poskoka, a da sam to prije znao možda ne bih ni išao na vrh, iako sam rođen među poskocima. Po istoj dobro markiranoj stazi vratili smo se do l.k. Prolog gdje smo na stolu ispred spomenute ručali. Nakon odmora i ručka usput smo svratili do spomenika žrtvama fašizma u Podlomu. Tu je streljano 6 rodoljuba iz Lanišća, a među njima je bio i jedan talijanski časnik, simpatizer NOB-e. Nastavili smo pješačenje do auta. Ukupno smo prešli 9,6 km za 4:30 sati. Krenuli smo zadovoljni za Rijeku.

Planinarska kuća korita je ujedno i KT13 Kontrolna točka 14 Brajkov vrh

Brgudac - Korita (KT13) - V.Planik (KT15) - Brgudac

Autom smo došli u Brgudac, gdje smo ga i parkirali. Krenuli smo pješačenjem konjskom (srednjom) stazom, kamenitom i šumovitom, s blagim usponom do Korita, gdje smo se u planinarskom domu javili domaru i popili kavu. Potom smo krenuli markiranom, ogoljenom stazom, u blagom usponu sve do križanja staze za Dončićevu kuću, koja je bila sklonište za prvu istarsku četu za vrijeme Drugog svjetskog rata. Od ovog križanja staze je vodila kroz šumu i kamenite dijelove, te se uspinjala prema vrhu V.Planik (1272 m). Pri samom vrhu staza je bila kamenita bez raslinja, što je omogućavalo lijepi pogled na Istru i Gorski kotar. Nakon kraćeg odmora i marende vratili smo se istom stazom natrag do križanja staza, a na križanju skrenuli smo lijevo markiranom stazom do Brgudca i auta. Prešli smo ukupno 8 km, za 3:45 h. Zadovoljni da smo savladali još jedan vrh vratili smo se autom u Rijeku.

Putokaz prema vrhu Veliki Planik Kontrolna točka 15, veliki Planik na 1272 m.n.v.

Poklon (KT16) - V.Planik (KT15) - Poklon

Do Poklona smo došli autom i nakon kave u planinarskom domu krenuli stazom po makadamskoj cesti i većim dijelom kroz šumu prema V.Planiku. Nakon dva kratka odmora stigli smo do vrha. Poslije marende, razgleda i otiskivanja pečata po istoj stazi vratili smo se natrag. Staza je bila lagana, s usponom samo pri vrhu Planika, ali dosta dugačka za naš uzrast. Duljina staze je 7 km x 2 = 14 km, a vrijeme hoda 6 sati. Ručali smo u planinarskom domu, a nakon obroka smo krenuli za Rijeku.

Planinarski dom Poklon na Učki je 16. kontrolna točka Jedna od markacija Istarskog planinarskog puta

Poklon (KT16) - Vojak (KT17) - M.Učka - Sedlo - Poklon

Do Poklona smo došli vlastitim autom, kojega smo parkirali na parkiralištu ispod Pansiona Učka. Prema vrhu Vojaka (1396 m) pješačili smo umjerenim ritmom i usput smo obišli i poučnu stazu, gdje smo pročitali oglasne table o biljnom i životinjskom svijetu Učke. Staza je raznovrsna, šumovita, ravna i brdovita, pri kraju kamenita, ogoljeni krš, gdje se nalazi i vrh Vojak. Na samom vrhu je Kula 1400 m s lijepim pogledom prema Istri, Italiji, Gorskom kotaru i Velebitu. S ovim vrhom završili smo obilazak druge dionice IPP-a. Nakon kraćeg predaha i razgleda, nastavili smo pješačiti po kamenitom i strmom hrptu do Sedla (1250 m), pa dalje strmom, ali dobro izvedeno stazom došli smo do Male Učke. Tu smo na klupi uz izvor vode marendali i dobro se odmorili, te se vratili do Sedla i blago spuštajućom stazom u podnožje Vojaka, a preko Peruča smo stigli do Poklona. U planinarskom domu na Poklonu (922 m) smo ručali i popričali s gostima doma i vratili se za Rijeku. Ukupno smo prešli 11 km, za 5:30 sati s odmorima.

Vrh Vojak je kontrolna točka broj 17 i nalazi se na visini od 1396 metara U društvu na Sedlu

Mala Učka - Brgud (KT18) - Mala Učka

Do Male Učke stigli smo autom, gdje smo ga parkirali, a potom smo krenuli laganom nizbrdicom, te smo došli u šumoviti dio. Staza se spuštala strmo i kamenito do ostataka nekadašnjeg sela Podmaj, gdje smo napravili prvu pauzu. Nastavkom pješačenja došli smo na makadam šumsku cestu V.Učka - Mošćenice. S cestom smo išli otprilike 1 kilometar, a onda smo krenuli lijevo po ravnoj, pa po kamenitoj stazi i došli smo opet na već spomenutu cestu na prevoju iznad Brguda, gdje se nalazi i kapelica. Tu smo napravili i pauzu za marendu, nakon lijepog razgleda. Vrijeme je bilo sunčano s malo vjetra. Krenuli smo natrag po istoj stazi do Male Učke i auta. Ukupno smo prešli 12 km, za 5 sati s odmorima. Nakon kupnje ovčjeg sira i skute vratili smo se za Rijeku.

Selo Podmaj Kapelica na Brgudu

Prevoj Brgud - Brgud (KT18) - Kremenjak (KT19) - Ozrinj

Kolima smo došli peko M.Učke po makadam cesti do Prevoja Brgud i tu ostavili kola. Markiranom stazom nizbrdo smo se spustili do vrha Brgud koji se nalazi na 907 m.n.v. Utisnuli smo pečat i odmah krenuli čistinom i manjom strminom prema narednoj kontrolnoj točki Kremenjak (827 m). Nismo se zadržavali, što smo ostavili za povratak, kada budemo umorniji i nastavili smo pješačenje do Ozrinja (735 m). Nakon kraćeg odmora i marende po istoj stazi vratili smo se natrag prema prevoju Brgud. Na Krmenjaku smo se malo zadržali, radi razgleda i snimanja. Nastavili smo se blago penjati prema Brgudu. Na Brgudu smo napravili dužu pauzu radi razgleda i ručka, a zato je bilo prigodno jer ima kameni stol s klupama. Razgled s ovog vrha je izvaredan, vidljivost je na sve strane. Na vrhu se nalazi marijanski kameni kip i pored njega nalazi se pečat KT18. Kip je postavljen, jer se u blizini smrzla majka s kćerkom. Vratili smo se uz Lovačku kuću do kola. Ukupno smo prešli 14 km, za 7 sati hoda.

KT18 Brgud KT19 Kremenjak

Prodol - Šikovac (KT 20) - Provtnica -Prodol - Ozrinj - Prodol

Kolima smo došli do Mošćenice - Sv.Jelena - Rošići i dalje makadam cestom do raskršća Prodol, gdje smo ostavili kola te krenuli pješačenje prema podnožju Šikovca. Tu smo napravili prvu pauza. Sjeli smo za stol s klupama, gdje je krasni pogled na dolinu. Nakon kraće pauze krenuli smo usponom po kamenjaru prema vrhu Šikovcu. Supruga je ostala na pet minuta do vrha, jer je staza za nju bila preteška. Na vrhu Šikovca (780 m), otisnuo sam žig i krenu dalje po zahtjevnoj kamenitoj stazi sve do odvojka staze za Brseč, a mjesto se zove "Provrtenica" jer na tom mjestu, u stijeni ima veći otvor prema Čepićkom polju. Nakon kraćeg odmora vratio sam se po istoj stazi do supruge. Sišli smo sa Šikovca i ponovno sjeli za stol s klupama, gdje smo marendali. Vratili smo se do kola. Od Prodola sam išao do Ozrinja (735 m) i natrag, kako bi prešao i taj dio IPP. Žena je ostala u kolima da se odmori. Ukupno smo prešli 9,5 km, za 5 sati hoda. Povratak preko Mošćenica do Rijeke.

Ozrinj na 735 metara nadmorske visine KT20 Šikovac

Plomin (KT22) - Sisol (KT21) - Brseč

Ovaj izlet zbog zahtjevne staze obišao sam s Matijom Perić i Ivicom Sporčić. Došli smo u Plomin s jednim kolima koja smo tu i parkirali. Kod Dorine popili smo kavu i onda smo krenuli na stazu prema Sisolu. Staza je odmah u početku bila zahtjevna s većim usponom, a potom se blago penjala te je išla po goleti sve do pri kraju Sisola, kada se počela naglo penjati preko kamenjara sve do vrha. Na vrhu Sisola (835 m) smo se odmorili, marendali i razgledali s jedne strane Čepić polje, a s druge more. Nakon slikanja i utiskivanja pečata krenuli smo dalje. Staza je i dalje bila kamenita i zahtjevna, a pogotovo za mene, jer sam bio najmudriji, za nereći nastariji. Dok smo prelazili po zahtjevnoj stazi zvala me je supruga, koja ovaj puta nije bila sa mnom, te na pitanje kakva je staza, ja sam odgovorio "Žilava", a društvo se slatko nasmijalo, uz napomenu da je ovo novi termin u planinarstvu. Kada smo došli do Provtenice, gdje se odvaja staza za Brseč, tu smo se razdvojili. Spomanuti planinari nastavili su pješačenje do Šikovca, a ja sam se odvojio i krenuo za Brseč. Staza je silazeća i nije teška, a iznad Brseča prema meni je došao i četvrti član grupe Milan Katalinić, koji je došao iz Rijeke, da nas prebaci svojim kolima do Plomina do ostavljenih kola: pa zar i toga još ima? Ovo je bio posebni gest prijatelja i puno mu i ovom prlikom hvala. U Brseču sačekali smo ostalu dvojicu i skupa krenuli do Dorine u Plomini i uz piće napravili analizu izleta. Krivac koji me nagovorio da obilazim IPP je spomenuti Milan. Na moj nagovor otisnuo je pečet, jer ih je vrlo malo sakupio iako je obišao skoro cijelu stazu i to prije mene. Ja sam prešao 9,2 km za 4:20 h, a saputnici otprilike 11 km. Zadovoljni i sretni vratili smo se za Rijeku.

Krčma Dorina u Plominu gdje se nalazi kontrolna točka 22 Sisol, KT21

Labin (KT24) - Standar (KT23) - Plomin (KT24)

Ovaj dio staze prepješačio sam s PD Platak (Sekcija Seniori). Do Labina smo došli autobusom. Krenuli smo iz Labina prema Ripendi Vicani, pa prema Standaru (474 m), sa stazom po zaprežnom putu; staza je lagana a na mjestima kamenita. Na vrhu Standarda smo marendali, utisnuli pečate, ali nas je potjerala kiša, u početku lagana, pa sva jača. Na zaravni iznad Plomina ukazala se je duga pa smo zastali i divili se prizoru. Kiša nas je pratila sve do plominskog kanala, kada je prestala i nakon toga se pokazalo i sunce, koje nam je dobro došlo da se malo osušimo. Zato smo tu stajali skoro sat vremena. Nakon toga smo se popeli do Plomina, do restorana "Dorina" gdje smo i ručali, te krenuli za Rijeku. Prešli smo 11,5 km za 4 i pol sata.

Kontrolna točka 23 Standar Planinari se i po kiši

Labin (KT 24) - Oštri (KT25) - Skitača (KT26)

Za ovaj izlet smo se pridružili PD Platak, Seniori. Došli smo autobus do Labina, trg Sv.Marka, a odatle smo krenuli prema prvoj kontrolnoj točci Oštri preko sela Lovronci, a od mjesta Biškupi prešli smo preko asfaltne ceste Labin - Marina Ravni, pa se uspinjemo prema seoskom imanju Majali. Nastavljamo pješačenje prema naselju Tominovići, gdje smo se odmorili i marendali. U blizini je i izvor vode gdje smo napunili čuture. Starom seoskom cestom došli smo do sela Škarpoci, pa stazom kuša došli smo do napuštenog sela Šikuli. Nakon kraćeg hoda kroz šumu i kratkog kamenitog uspona, stigli smo na vrha Oštri (531 m). Tu smo napravili kraću pauzu i razgledali okoliš, pa nakon toga nastavili pješačiti pokraj sela Mihaljini, kroz šumu, pokraj izvora Kol do crkve Sv.Matej, gdje smo uzeli kraći i zadnji predah. Staza je dalje vodila kamenitim grebenom preko Prodola. Odovuda se pruža pogled prema Puli. Nakon dugog pješačenja stigli smo do planinarske kuće Skitača (470 m), na predzadnju KT26. Tu smo se sastali s grupom C i nakon ručka, na jelovniku je bio gulaš, i osvježenja dobrim crnim vinom, krenuli smo umorni i zadovoljni za Rijeku. Vrijeme je bilo oblačno i maglovito, duljina staze je iznosila otprilike 15 km, a prešli smo je za 5:30 h.

Labin, Kontrolna točka 24 Oštri KT25

Brovinje - Crna punta (KT27) - Skitača (KT26)

Ovaj izlet smo izveli u suorganizaciji našeg matično planinarskog društva "Učka" Rijeka. Autobusom smo došli do mjesta Brovinje, pa smo se razdvojili u tri grupe. Grupa A išla je prema Vrhu Oštri, pa dalje do pl.k. Skitača. B grupa, koju sam ja vodio, išla je od Brovinja - Crna Punta (10 m), koja je ujedno i zadnja kontrolna točka na IPP stazi, broj 27, do Skitača. Grupa C išla je Brovinje - Crna punta, zajedno s grupom B, a vratili se do Brovinja gdje ih je čekao autobus. Na Crnoj Punti smo marendali, otisnuli pečate i krenuli svaka grupa u svom pravcu. Grupa B išla je lakom uzbrdicom kroz nisko raslinje, a prije ceste Brovinje - Skitača, otprilike 500 m, uspon je bi veći i relativno zahtjevan. Kada smo prešli cestu napravili smo pauzu od 15 minuta i nastavili dalje, stazom kroz nisko raslinje s malim usponom, sve do planinarske kuće Skitača. Tu smo ručali, netko u kući, netko vani iz ruksaka. Netko je pogledao izvor u blizini, ali je bio suh. Nakon ručka i druženja s planinarima ostalih planinarskih društava, s autobusom smo se vratili za Rijeku. Duljina staze B grupe bila je 7,5 km i svladali smo je za 3:30 h.

Crna Punta, zadnja kontrolna točka, broj 27, istarskog planinarskog puta Skitača je predzadnja kontrolna točka, 26

Rezime

Kod obilaska navedene staze s prijateljima i ponavljanu kada smo išli sami, smo se morali vraćati natrag do kola, pa je ukupno pješačenje duže, a brzina sporija, jer imamo viška godina. Vidi rezultate.
  • Ukupno prijeđeno: 250,3 km.
  • Vrijeme hoda s odmorima: 106,5 sati
  • Vrijeme čistog hoda: 86,0 sati
  • Brzina hoda s odmorima: 250,3 km / 106,5 h = 2,35 km/h
  • Brzina hoda bez odmora: 250,3 km / 86,0 h = 2,91 km/h

Napomena: Od 2014. god. došlo je do korekcije IPP-a i obilaznica sada počinje u Savudriji, od mjesta Crveni vrh, a prva kontrolna točka nije više u Moraviji nego u Sv.Petru. Sa starom obilaznicom se spaja iznad Kanegre i dalje ide po staroj markaciji.

Prilažem i ovjeru pohoda i značke: Josipa je 87., a ja 88. planinar koji smo obišli IPP-e.

Dokaz da smo Josipa i ja prešli cijeli Istarski planinarski put

Obradio:         
Gracin Filip (Graf)