Goranski planinarski put - treća dionica



Vilje - Medveđa vrata - Andrićev Laz - Vilje

Kolima smo došli iz Rijeke do Vilja, u podnožju Risnjaka gdje smo ih parkirali. Na pješačenje smo krenuli prema Risnjaku, do Medveđih vrata i zatim desno s GPP prema Lepenici, do Andrićevog Laza. Staza je išla kroz šumu uz brdo do Medveđih vrata, a potom je i dalje išla šumom, ali nizbrdo. Tu smo uzeli dužu pauzu, te smo marendali. Put nije bio težak, a na povratku je bio još lakši. Ukupno smo prešli 6,3 km, vis. raz. +-328 m, za 3 sata.

Staza koja vodi u Vilje Put od Lepenice do Andrićevog Laza

Lepenice - Andrićev laz - Lepenice

Autom smo preko Gornjeg Jelenja došli iz Rijeke do Lepenice u predjel Ravno polje gdje smo ostavili prijevozno sredstvo. Silazak je bio kroz šumu do Suhe Rečine, odakle je put išao po cesti, sve po stazi broj 6 do okretišta ispod Andrićevog laza. Tu smo nešto pojeli i napravili dužu stanku. Vratili smo se stazom broj 7 koja je vodila šumskom cestom sve do skretanja za Mrzle Vodice, a odatle smo skrenuli desno po livadi, pa usponom do kola. Ukupno smo prešli 9,1 km, vis. raz. +-185 m, za 4 sata.

Posjećena drva u šumi Vidikovac u blizini markacije

Lepenice - Straža - Tuhobić KT29 - Lepenice

Nakon parkiranja kola krenuli smo prema cesti G.Jelenje - Mrzle Vodice, pa smo kraći dio išli po cesti, te skrenuli lijevo pokraj vikendice. Ispod vikendice prešli smo cestu koja ide za Delnice i nastavili pješačenje sa šumskom cestom do predjela Straže, gdje je put GPP-a skrenuo desno po šumskoj stazi. Put je vodio kroz šumu blagim usponom, a pri kraju većim usponom po goleti do vrha Tuhobića (1106 m). Prije samog vrha, u šumi je još bilo snijega. Na vrhu je puhao jači vjetar, ali smo se ipak zadržali jer je supruzi bilo slabo. Povratak je bio dosta naporan jer smo se vraćali sa strmom i kamenitom vlakom do šumske ceste Lepenice Benkovac. Kada smo stigli do ceste napravili smo duži odmor i tu smo marendali. Nakon marende krenuli smo lijevo navedenom cestom prema domu izviđača i dalje do kola. Ukupno smo prešli 6,5 km, vis. raz. +-501 m, za 3:25 h.

Križanje staza GPP-a Prema cilju Tuhobić je KT29 na 1106 m nadmorske visine Putokaz prema slijedećem cilju

Zlobinsko brdo - Prema Tuhobiću - Zlobinsko brdo

Kola smo ostavili na Zlobinskom brdu, a odatle smo krenuli po stazi 7 GPP-a do podnožja Tuhobića. Staza je vodila makadam šumskom cestom s neznatnim usponima i padovima. Povratak je bio po istoj stazi. Nakon pješačenja sjeli smo u auto i navratili do lovačke kuće u Fužinama i tu smo se uz roštilj i pjesmu družili oko 2 sata. Ukupno smo prešli 10,2 km, vis. raz. 55 m, za 3:33 sata.

Putokazi na drvetu Kuda vodi ovaj puteljak?

Zlobinsko brdo - L.k. Zvirnjak - Prema Liču - L.k. Zvirnjak

Došli smo autom do L.k. Zvirnjak i tu smo parkirali, a potom smo krenuli hodom prema Liču. Kroz šumu smo se spuštali do križanja planinarskih staza Popovo. Tu smo uzeli predah i marendali. Povratak je bio po istoj stazi do lovačke kuće. Vrijeme je bilo lijepo, ali lagano prohladno. Po povratku smo naložili vatru u kaminu i tu smo roštiljali, ručali, pjevali uz muziku i družili se oko 2,5 sata. Ukupno smo prešli 5,8 km, vis. raz. +-125 m, za 2:15 sati.

Šumski pejzaž Željeznička postaja Lič

Razromir - Medveđak KT 30 - Razromir

Kolima smo stigli do Razromira na koti 805 m. Tu smo ostavili automobil i krenuli smo pješačiti do vrha Medveđaka (1024 m). Početak staze do pred stijene bio je lagan i ugodan. Penjanje preko kamenja do vrha je bilo jako naporno, a za mene najteže do sada. Ja sam čak htio odustati, a onda je došla jedna austrijska obitelj s djecom koji su se skoro utrkivali; to je i mene ohrabrilo. Supruge nismo ni vodili na vrh, nego su šetale okolo po cesti. Dan je bio veoma lijep i sunčan, a pogled prema dolinama bio je neponovljiv. Nakon odmora i utisnuća žiga KT30, vratili smo se istim putem do kola gdje su nas sačekale supruge. Ova kontrolna točka nije bila obavezna ali smo je ipak obišli. Prešli smo 3 km, vis. raz. +-503 m, za 2:15 h.

Markacija u Razromiru Kontrolna točka 30 Goranskog planinarskog puta

Lič - Sv. Marija Snježna - Planica (1083 m) - Lič

Od Liča prema Sv. Mariji Snježnoj, staza GPP ide po ravnome, a tek iznad Gospe se penje i ide u šumu, pa nam nije bilo teško pješačiti. Ostali dio staze do Planice bio je nešto teži, ali još uvijek ugodan.U povratku smo ručali ispred Sv. Marije Snježne i tu se u hladovini duže zadržali. Nakon dolaska u Lič, u mjesnom kafiću smo popili kavu. Prešli smo 9 km, vis. raz. +-358 m, za 4 sata.

Mjesto Lič Put vodi preko livade

Ravno - Viševica KT31 - Ravno

Auto smo ostavili u dijelu Ravnog ispred rampe. Početak je bio ugodan za pješačenje po šumskoj cesti, a onda smo skrenuli lijevo po šumskoj vlaci sve do druge ceste. Taj dio je bio najteži. Od ceste do vrha vodila je šumska staza sve do vrha Viševice (428 m). To smo uz odmor i marendali, ali zbog vjetra nismo se dugo zadržali. Nakon utisnutog žiga KT31 vratili smo se natrag. Ukupno smo prešli 5,8 km, vis. raz. +-503 m, za 3 sata.

Viševica je KT31 U društvu na vrhu Viševice

Vrh Plase - Bitoraj Pl.k. (1303 m) - Vrh Bitoraj KT32 - Vrh Plase

Kolima smo došli od Vrata ispod Vrha Plase i tu smo ih ostavili ispred rampe. Pješačili smo šumskom cestom sve do križanja s GPP koji je vodio od Vrata do Bitoraja. Tu smo sačekali planinare Učke koji su došli vlakom. Sa spomenutim planinarima smo se popeli sve do Pl.k. Bitoraj. Tu smo marendali, a nakon marende sam išao na vrh Bitoraja (1386 m) gdje sam otisnuo i žig KT32. Na spomenuti vrh drugom prilikom smo došli iz smjera l.k. Lipovača i dalje smo pješačili preko Javorove drage pa odatle do vrha Bitoraja. Ukupno smo po prvoj varijanti prešli 7,9 km, v.r. +-476 m, za 3h.

Grupni odmor u hladu šume Planinski vrh Bitoraj visok 1385 m je ujedno i KT32

Široka (899 m) - Jajičina - Čelinbaša KT33 - Široka

Automobil smo ostavili na predjelu Široka, a pješačili smo stazom broj 9 GPP-a. Staza je vodila kroz šumu i na mjestima je jaka zarasla u raslinje. Od ceste se penjala pa spuštala do kapelice na križanju cesta. Od kapelice se dalje išlo šumskom cestom s manjim usponom do skretanja lijevo prema vrhu Čelinbaše (1084 m) po kolskom ravnom putu. S vrha je veoma lijepi vidik prema Mrkoplju i okolici. Knjiga se nalazila u tuljcu, a žig je ugrađen u kamenu (vidi sliku), kojega smo otisnuli. Vratili smo se po istoj stazi, a kada smo sjeli u kola ugledali smo na zaravni pokraj cesta mladog medvjedića kojega smo snimili (vidi sliku). Ukupno smo prešli 6,5 km, v.r. +-187 m, za 3 sata.

Medvjed u šumi Čelinbaša je KT33 na visini od 1085 metara

Kapelica - Čelimbaša - Maj vrh (1268 m) - Kapelica

Kola smo ostavili na prostoru Kapelice i krenuli pješke prema Čelinbaši, te nastavili dalje šumskom cestom po kojoj vodi GPP. Staza je išla usponom. Dok smo pravili kraću pauzu, s desne strane usponom iz šume pojavila se medvjedica, a kad je supruga poviknula vratila se natrag. Na žalost nisam je uspio fotografirati. Nastavili smo cestom dalje i na udaljenosti od oko 100 m se pojavio veliki medvjed, ali nisam uspio ni njega snimiti; dok sam ga zumirao on je pobjegao. Mi smo bez straha nastavili dalje, ali samo do predjela Jarče, gdje se na drvetu nalazi Gospin lik. Interesantno je da smo u roku tri dana na području Čelimbaše susreli tri medvjeda. Prešli smo 5,2 km, vis. raz. +-184 m, za 2:10 sata.

Pogled s kapelice Danas je doista toplo

Begovo Razdolje - Vrbovska poljana - Jančerica - Matić poljana KT34 - Tuk

Ovu stazu smo prešli sa Seniorima. Autobus nas je doveo do Begovog razdolja, a odatle smo pješačili preko Vrbovske poljane, Jančerice i Matić poljane do planinarskog doma Tuk. Staza je bila lagana, ali malo duža. U Vrbovskoj poljani sačekali su nas organizatori PD Bijele stijene iz Mrkoplja, s vrućim čajem i kolačima. To nam je bila i marenda. Nastavak pješačenja preko Janjčerice i Matić poljane uz sunčano vrijeme bio je interesantan. U domu u Tuku smo ručali, netko iz ruksaka, a neki su naručili i svinjsko pečenje. Naša grupa je prešla oko 12 km, vis. raz. +-364 m, za 5 h.

Seoska farma s psom čuvarom Treba donijeti odluku u kojem smjeru da se krene KT34 je Matić poljana. Na slici spomenik smrznutim partizanima Dom u Tuku gdje smo taj dan ručali

Vrbovska poljana - P.k. Mihelčić - Bjelolasica KT35 - Vrbovska poljana

Kola smo ostavili na Vrbovskoj poljani (1150 m), pa smo krenuli pješke po stazi GPP-a po šumskoj cesti, pa stazom do planinarskog doma Mihelčić, a odatle kamenitim grebenom penjući se do vrha Bjelolasice (Kula 1536 m) koja je ujedno i KT35. Kada smo stigli na vrh ustanovio sam da sam fotoaparat ostavio u prtljažniku auta. Na vrhu smo zatekli grupu planinara iz Zagorja, pa sam zamolio planinarku Anu da nas snimi u nekoliko poza i da mi internetom pošalje fotografije. To je stvarno i učinila, a ja sam joj za uslugu poslao tri CD-a sa 750 fotografija obilaska GPP-a. Žao mi je da smo na vrhu bili veoma kratko, jer se očekivala kiša. Povratak je bio po istoj stazi do kola. Ukupno smo prešli 6,3 km, vis. raz. +-386 m, za 3 sata.

Pogled iz doline na vrh Bjelolasice Bjelolasica, KT35, vrh Kula na 1536 m.n.v.

Vrbovska poljana - Lanika - Vlaška livada - Sungerov lug - Vrbovska poljana

Kolima smo se dovezli do šumarske kuće Vrbovska poljana, a odatle smo pješačili po šumskoj cesti do Vlaške livade gdje smo krenuli desno po šumskoj stazi GPP, sve do Sungerovog luga. Vratili smo se do kola po istoj stazi koja je bila lagana. Vrijeme je bilo lijepo i ugodno za planinarenje. Ukupno smo prešli 7,8 km, v.r. +-177 m, za 3 sata.

Vlaška livada - panorama U hladu šume

Sungerov lug - Samarske stijene KT36 - Ratkovo sklonište - Lug

Autom smo došli do Sungerovog luga, ja, M. Katalinić i Ivica Sporčić. Kola smo ostavili na križištu, a odatle smo planinarili do vrha Samarskih stijena (1302 m). Početni dio staze bio je po cesti i lagan, a krajnji dio je bio težak uz brdo i kamenit. Na vrhu smo se islikali i otisnuli žigove, pa se stazom GPP-a uputili do Ratkovog skloništa. U skloništu smo marendali i potom nastavili pješačiti do kola. Ukupno smo prešli 4,5 km, vis. raz. +-229 m, za 2:25 sati.

Strogi rezervat prirode Dajte mi polugu i pomaknuti ću Zemlju Samarske stijene KT36, visina 1302 m U pozi, spreman za let

Rusov Jarak - Bijele stijene pl.k. (1300 m) - Bijele stijene KT37 - Rusov Jarak

Ovaj obilazak izvršili smo isti dan i u istom sastavu kao i prethodni izlet. Kolima smo stigli do Rusova jarka gdje smo i ostavili naše prijevozno sredstvo. Do planinarske kuće smo pješačili 45 minuta, a penjanje do vrha (1335 m) i silaženje je trajalo 40 minuta. Ja na vrhu nisam ni bio jer mi je bilo previše obići u isti dan dva izazovna vrha. Povratak do kola bio je po istoj stazi. Ukupno je prijeđeno oko 3 km, vis. raz. +-185 m, za 2 sata.

U društvu se lakše podnose napori KT37 Bijele stijene

Jasenak (637 m) - Rusov jarak (850 m) - Jasenak - Kava (662 m) - Jasenak

Kolima smo se dovezli u Jasenak, gdje smo ih i ostavili. Nakon ispijene kave krenuli smo na pješačenje po GPP-u do Rusovog Jarka (sedmi kilometar), a preko Begove staze. Povratak je bio po istoj stazi do kola gdje smo marendali. Nastavili smo pješačenjem ravnom stazom koja je pratila cestu Jasenak – Bjelsko do predjela Kave. Tu smo se malo odmorili i vratili se po istoj stazi do kola u Jasenak. Ukupno smo prešli 11,2 km, v.r. +-188 m, za 4:30 sati.

Ulaz u mjesto Jasenak Putokaz za Bijele i Samarske stijene Na lijevo je izletište Konaci U šumi ispred markacije

Kava (662 m) - Bjelsko (625 m) - Kava

Kola smo ostavili u predjelu Kave i kroz šumski predio smo pješačili do Bjelskog. Staza nije bila teška, ali je na mjestima još teško prohodna jer je zatrpana oborenim drvećem od nevremena. Nakon marende u Bjelskom i obilasku kamenih gljiva, vratili smo se po istoj stazi do auta. Prešli smo 8,4 km, v.r. -+37 m, za 3 sata.

Staza kojom smo krenuli iz Kave Dom na Kleku je jedan od ljepših na GPP-u

Bjelsko - Planinarski dom Klek (100 m) - Klek vrh (1182 m) KT38 - Bjelsko

Obilazak Kleka smo izvršili tri puta: dva puta sa Seniorima, a jednom s Pd Učka. Autobusom smo stigli u Bjelsko, a odatle smo se penjali do doma i vrha Kleka. Nažalost ovih se izleta nerado sjećamo jer smo i ja i supruga imali nesreću, jer ne vjerujemo u vještice, a one su nas kaznile (malo humora). Prvi pohod je prošao dobro. Drugi pohod sa Seniorima je bio neugodan za mene jer sam na samom vrhu pao i očešao glavu. Treći pohod s Pd Učkom bio je koban za suprugu, jer je u povratku na livadi pala i slomila nogu u gležnju. Uzrok je bio što je puteljak na livadi poslije kiše bila blatna i ona je zaobišla blato, te se okliznula na mokroj travi. Sreća u nesreći je bila da je HGS sa svojim terencem bila u blizini, na oko 500 metara, pa je hitno prebačena u Ogulinsku bolnicu gdje joj je pružena prva pomoć, a potom odmah operirana u KBC Rijeka, na Sušaku. HGS je dežurala na stazi jer je to bio pohod hrvatskih planinara. Ukupna je prijeđeno 6 km,vis. raz. -557 m, za 3:30 sati.

Ovdje je Josipa pala i slomila nogu Markacija prema Kleku Vrh Kleka je KT38 na nadmorskoj visini od 1182 metara Prijatelji s osmjehom

Paljez (800 m) - Vrtlac (900 m) - Bijela kosa (1289 m) KT39 - Paljez

Kola smo ostavili na predjelu Paljez, a odatle smo išli po stazi GPP-a, pa preko križanja planinske staze Klek - Bijela kosa - Vrh Bijela kosa. Pred vrhom na jednom dijelu izgubili smo markaciju, ali smo je brzo pronašli i konačno došli na usmjereni vrh. Žig je ugrađen u stijeni, a tuljac je pokraj i u njemu je knjiga posjeta gdje smo se i upisali. Nakon pauze, marende i utisnutog žiga, vratili smo se po istoj stazi. Prešli smo 8,3 km, v.r. +-395 m, za 3 h.

KT 39 Bijela kosa, 1289 m.n.v. S Bijele kose se pruža predivna panorama

Kamačnik (400 m) - Suhe drage - Paljez (800 m) - Kamačnik

Kola smo ostavili na ušću Kamačnika i popili kavu u obližnjem restoranu. Pješačenje smo nastavili po stazi GPP-a do Suhe drage gdje je lugarnica i tu smo napravili predah i marendali, a potom smo nastavili penjućom stazom do predjela Paljez. Tu smo napravili stanku i zatim se vratili natrag do auta. Prešli smo 11 km, v.r. +-400 m, za 5 sati.

Kuća na rijeci iznad slapa Markacija za Suhe drage

Ušće Kamačnika (400 m) - Izvor Kamačnika KT40 - Ušće Kamačnika

Kola smo ostavili kraj restorana i krenuli uz rječicu Kamačnik kroz šumu preko mostića, pokraj manjih slapova i došli do izvora. Na izvoru (410 m nadmorske visine) smo napravili dužu pauzu, marendali i utisnuli žig KT40 koji je ugrađen u stijeni. Knjiga posjeta nalazi se u tuljcu. Povratak je bio po istoj stazi do restorana. Zbog interesantne i lagane staze, posebno je pogodna po ljetnim vrućinama, više puta smo je obišli sami i s društvom Učka, čiji smo članovi. U restoranu smo ručali pastrmku i zalili je bijelim vinom. Ukupno smo prešli 6,6 km, vis. raz. 10 m, za 3 sata.

Ušće Kamačnika Zona gdje se nalazi izvor Kamačnik KT40 je izvor Kamačnika Na kraju napornog dana malo zabave

Vrbovsko (470 m) - Motel - Lovnik (902 m) KT41 - Vrbovsko

Nakon ispijene jutarnje kave u Vrbovskom, gdje smo i ostavili kola, krenuli smo usponom, asfaltnom cestom, ulicom Blažev brijeg do napuštenog motela Seljačka buna Hajdine, na staroj cesti Rijeka - Zagreb. Tu smo se malo zadržali, razgledali okoliš i krenuli preko ceste usponom do odašiljača i dalje kroz šumu sve do šumske ceste. Prešli smo cestu i usponom kroz šumu došli smo do vrha Lovnik. Vrh je zarastao i s njega nema nekog vidika. Tu smo marendali i utisnuli pečat koji je ugrađen u stijeni. U povratku ispod vrha bilo je dosta medvjeđeg luka, pa smo ga nabrali za salatu. Povratak je bio po istom GPP-a putu sve do kola, odnosno Vrbovskog. Ukupno smo prešli 8,5 km, vis. raz. +-495 m, za 4 sata.

Turistička zajednica grada Vrbovsko Lovnik je kontrolna točka broj 41

Rekapitulacija treće dionice

  • Ukupno je prijeđeno: 189 km
  • Vrijeme pješačenje s odmorima: 72 sata
  • Brzina pješačenja: 2,32 km/h

Rekapitulacija GPP-a

  • Ukupno prijeđeno: 428 km
  • Vrijeme pješačenje s odmorima: 177 sati
  • Brzina pješačenja s odmorima: 2,42 km/h
  • Brzina pješačenja bez odmora: 2,85 km/h

Napomena:
Za obilazak GPP-a je prijeđeno 428 km, što je daleko više od deklarirane dužine koja iznosi 280 km. U obilazak su uključene i prilazne staze kao i povrat pješačenja kada se išlo kolima. Za obilazak GPP-a supruga Josipa i ja smo dobili uvjerenje da smo obišli cijelu stazu. Po redoslijedu obilaska dobili smo redne brojeve 173 i 174 Hrvatskog Planinarskog Saveza Zagreb.

Rijeka, 15. lipnja 2016. god. Obradio:         
Gracin Filip (Graf)