Goranski planinarski put - druga dionica



Hrib Skednari KT14 - Donji Kupari - Izvor Kupe - D.Kupari

Mi i Knausi smo kolima došli iz Rijeke preko Gerova do Hribi Skednari (725 m). Tu smo parkirali auto i posjetili domaću gostionu gdje smo popili piće i utisnuli žig koji se nalazio u gostionici iako je KT14 brdo Pintarica. Nakon pića krenuli smo nizbrdo prema Donjim Kuparima kroz šumu, ali smo se vratili natrag zbog kliskosti staze, te se kolima prebacili do D.Kupara. Tu smo ostavili kola. Ja sam išao do izvora Kupe, a ostala trojka pješačila je prema Hribi. To su učinili jer smo bili na izvoru nekoliko puta i morali smo svi platiti ulaz u Nacionalni park Risnjak. Staza do izvora bila je lagana, a po povratku smo se našli skupa kod automobila u D.Kuparima. Tu smo se razdvojili. Supruga i ja išli smo kolima do Zamosta i prešli smo slovensku granicu. U gostioni kod Kovača u Osilnici sačekali smo Knause i tu smo ručali. Vratili smo se sa slovenske strane i prešli granicu u Brodu na Kupi i dalje za Rijeku. Ukupno smo prešli 6,3 km, vis. raz. -354 m, za 2:30/3 sata.

Oznaka za Izvor Kupe Hrib Skednari je kontrolna točka 14

Hrib Skednari – Pintarica (800 m) – Brezovac - Sveta Gora - Hrib Skednari

Ovaj puta smo došli samo supruga i ja. Kavu smo popili u Gerovu. Došli smo u Hrib Skednari gdje smo parkirali kola i krenuli natrag po cesti do odvojka za Pintaricu, onda smo krenuli šumskom cestom, na kojoj je bilo više vododerina, do vrha Pintarice (800 m). Vrh je zaravna livada okružena šumom. Nakon kraćeg zadržavanja spustili smo se drugom stazom do zaseoka Brezovac, kod vikendaša ispred zadnje kuće, marendali i popričali s domaćinima. Nakon toga spustili smo se na cestu Gerovo - Zamost, te krenuli po cesti lijevo oko 150 m gdje je staza skrenula desno, usponom kroz šumu do crkve Mala Gospe na Svetom Brdu. Tu smo razgledali okoliš i pogled na mjesta u dolini Čabranke i Kupe. Vratili smo se po istoj stazi do kola i sretno stigli u Rijeku. Ukupno smo prešli 6,8 km, vis. raz. 250 m, za 2:25/4 sata.

Pintarica je visoka okruglo 800 metara S Pintarice se pruža predivan pogled na okolna brda i doline

Kraljev vrh KT15 - Sveta gora - Kraljev vrh – Vrhi - Kraljev vrh

Došao sam sa suprugom kolima iz Rijeka. Popili smo kavu u Gerovu. Auto smo parkirali u zaseoku Kraljev vrh (950 m) i odmah smo kroz šumu nizbrdo krenuli za Svetu Goru. Izišli smo na asfaltnu cestu koja ide od Smečja do Sv.Gore (794 m), pa nas je staza vodila po toj cesti otprilike 1 km. Na platou ispred crkve smo marendali i vratili se do Kraljevog Vrha. Tu smo napravili kraću pauzu i razgled prema Sloveniji. Nakon toga smo nastavili pješačenje do mjesta Vrhi i natrag do auta. Kolima smo se vratili za Rijeku. Ukupno smo prešli 8,5 km, vis. raz. -+156 m, za 3/4 sata.

KT15 se nalazi na Kraljevom Vrhu, na 950 m nadmorske visine Crkva na Svetoj Gori

Tršće (Brvnara) – Rudnik (1052 m) KT16 – Vrhi – Lokmari - Tršće

Kolima smo došli iz Rijeke moja bolja polovica i ja, popili kavu u Tršću, te krenuli do Brvnare (825 m). Tu sam ostavio prijevozno sredstvo, a ostala je i supruga jer je bila velika vrućina i zaparina. Krenuo sam stazom GPP-a koja je vodila uz lijevu stranu skijaške staze, a potom je skrenula na desnu stranu skijališta. Pošto je taj dio staze izložen jakom suncu ostao sam na lijevoj strani i krenu lijevo po šumi i hladu po vlaki. Računao sam da ću doći na vrh s druge strane, ali sam zalutao jer nije bilo markacije pa sam morao tražiti pomoć od prijatelja Katalinić Milana, koji me je pravilno usmjerio do vrha. Na vrhu Rudnik opis je na većem drvetu a tuljac s knjigom nešto bliže. Tu se nalazi i žig koji sam utisnuo. Povratak je bio ugodniji jer je nizbrdo, a kad sam došao do Brvnare tu smo i doručkovali. Nakon doručka krenuli smo dalje do zaseoka Vrhi po asfaltu, a dalje kroz šumu stazom do mjesta Lokmari. Povratak do kola bio je po istoj stazi. Ukupno smo prešli 9,2 km, vis. raz. +-352 m, za 4/5 sati.

¸Bistro Brvnara u Tršću KT16 Rudnik na visini od 1052 m

Izvor Čabranke KT17 - Tatinska Draga (810 m) KT18 - Tajči

Ovaj puta smo autom došli iz Rijeke s Knausima. Kavu smo popili za promjenu (šalim se) u Gerovu, a parkirali kola u Čabru. Do izvora Čabranke (524 m) išli smo sve četvero i tu smo se upisali u knjigu i otisnuli žig, pa smo se onda razdvojili. Ja sam sa ženama krenuo uzbrdo kroz šumu za Tatinsku Dragu, a Boris je išao okolo kolima i vozio prema nama. Na prelazu preko potoka smo izgubili markaciju i konačno smo je pronašli, a to se desilo jer je staza naglo skrenula desno; oznaka nije na krivini nego 20 metara naprijed. Prije Tatinske Drage susreo nas je Boris i skupa smo došli na KT18 gdje se nalazi i spomenik iz NOB-e. Tu smo napravili pauzu, otisnuli žig i malo se ljuljali na ljuljački i onda smo nas troje nastavili stazom po cesti, a od mjesta Gorači livadom i kraće asfaltom došli do gostionice Tajči. Tu smo ručali, odmorili se i vratili se za Rijeku. Ukupno smo prešli 5,8 km, vis. raz. +336 m, za 2:10/3 sata.

Izvor Čabranke je KT17 KT18 Tatinska Draga na 810 metara nadmorske visine Spomenik narodno oslobodilačkoj borbi Žensko društvo

Tajči - Kozji vrh KT19 - Vražji Vrtec KT20 – Prezid - Tajči

Ova staza je energetsko rekreativna, s nazivom "Trbuhovica". Dobila je ime po rječici koja protiče kroz Prezid. Stazu sam obilazio više puta sa Seniorima Pd Učkom i s Knausima. Mjesto polaska nazivat ću Tajči, a to je mjesto iako je uobičajeno da se zove Kozji vrh, a sam Kozji vrh je naprijed oko 500 m, gdje se nalazi repetitor. Polazak je s cestom uzbrdo do crkve Majke Božje od sedam žalosti, a dalje ide ravno do Kozjeg Vrha (927 m). Tu smo razgledali okoliš, otisnuli žig KT19 i krenuli dalje preko zaseoka Zbitke, te kraj kapelice Sv.Jakova. Dalje staza ide uzbrdo šumskom cestom do vrha Vražji Vrtec (904 m). Tu smo napravili pauzu, otisnuli pečat KT20 i razgledali okoliš, prema Prezidu i Slovenskim mjestima. S vrha do ceste spustili smo se vododerinom i dalje asfaltom do centra Prezida. Razgledali smo Zavičajnu zbirku, Etno kuću Vesel i Parni stroj iz početka XX stoljeća. Grupe B i C su se vratile autobusom do gostionice Tajči, a ostali su preko Mlake, Lipovice, Kapelice Ivana i Pavla i mjesta Kranjci stigla do gostionice Tajči gdje su B i C grupe već ručala, a grupu A je čekao ručak. Poslije obroka autobusom smo se svi prevezli do Milanovog vrha gdje smo razgledali jelene i ostalo, a nakon toga smo se vratili za Rijeku. Ukupno smo prešli 9,5 km, vis. raz. +-261 m, za 3:25/5 sati.

KT19 Kozji Vrh Oznaka za KT20 Vražji Vrtec Zasluženi odmor nakon dostignutog cilja Smjernice iliti planinski putokazi

Tajči – Kranjci – Lipovica - Milanov vrh (1011 m) KT 21 - Tajči

Ovu stazu obilazili smo s Knausima. Nakon ispijene jutarnje kave i dogovora za ručak u gostionici Tajči, krenuli smo prema zaseoku Kranjci po asfaltnoj cesti, pa preko Lipovice po šumskoj cesti do Milanovog vrha. Zadnji dio staze išao je po asfaltnoj cesti Tajči - Milanov vrh. Nakon obilaska kompleksa Milanova vrha uzeli smo pauzu pod nadstrešnicom lovačke kuće i marendali. Nakon druženja i pjesme svratili smo do zida na kojem je bio tuljac s knjigom i žig KT21, kojeg smo otisnuli. Vratili smo se po istoj stazi do gostionice Tajči i tu smo ručali, a potom krenuli za Rijeku, uz obaveznu kavu u Delnicama. Prešli smo 12 km, vis. raz. 177 m.

Milanov vrh na visini od 1011 m predstavlja kontrolnu točku 21 Pokraj spomenika NOB-e na Milanovom vrhu

Milanov vrh - Križanje Bablja draga - Š.k. Jarmovac (905 m) - Milanov vrh

Nakon što smo ja i supruga prenoćili u gostionici Tajči, a dan prije smo obilazili stazu Rudnik - Lokmari, doručkovali smo i krenuli kolima do Milanovog vrha gdje smo parkirali kola. Odatle smo krenuli pješke po asfaltnoj šumskoj cesti do križanja za Bablju dragu. Staza GPP-a je dalje vodila po makadam šumskoj cesti prema Paravićevoj Mizi. Mi smo išli samo do napuštene šumske kuće Jarmovac. Tu se nalazi i izvor vode, pa smo uzeli dužu pauzu. Povratak je bio po istoj stazi do Milanovog vrha, do kola. Kolima smo došli do gostionice Tajči, gdje smo i ručali i nakon dužeg odmora krenuli smo za Rijeku. Prešli smo 9 km, vis. raz. +-106 m, za 3/4 sata.

U prolazu sreli smo i jednog srndaća Lijevo ili desno, pitam se ja?

Jarmovac - Paravićeva Miza (1225 m) - Jarmovac

Kolima smo došli do š.k. Jarmovac gdje je i križanje ceste desno za Škodovnik, a markacija GPP-a vodi pravo uzbrdo prema Paravićevoj Mizi. Zadnjih 1,5 km vodi tik uz granicu Slovenije. Lugarnica se nalazi lijevo na uzvisini, gdje upućuje putokaz. Paravić Miza KT22, lijepo je uređena lugarnica, a uz lugarnicu je drvarnica iznad koje se nalazi planinarsko sklonište. Tu smo se dobro odmorili i marendali, pa se potom po istoj stazi vratili natrag do auta. Vratili smo se u Rijeku predvečer. Prijeđena je duljina od 8 km, vis. raz. +-220 m, za 3/4 h.

Ovi planinarski putokazi navode udaljenosti u kilometrima Paravićeva Miza je KT22

Šverda KT24 – Čabarska Polica KT23 - Paravić.Miza KT22 - Šverda

Kolima smo stigli iz Rijeke, preko Klane i Trstenika pa dalje šumskom cestom do Šverde (1200 m). Tu smo se zaustavili i utisnuli žig KT24 koji je ugrađen u stijeni blizu ceste. Razgledali smo ruševne barake koje su izgradili 1936. godine talijanski vojnici. Krenuli smo dalje stazom po cesti do križanja Javor, gdje se nalazi napuštena lugarnica. Dalje je staza vodila lijevo i onda skrenula desno po šumskoj stazi do Čabarske Police. Čabarska Polica je zaravan gdje su nekada bile šumske nastambe, a sada zarasla livada do koje se može doći i kolima cestom. Žig Čabarske Police, KT23 se nalazi na desnoj ivici livade na kamenu, a tuljac s knjigom je u blizini, na kolcu. Vratili smo se do križanja planinarskih staza i krenuli lijevo, nizbrdo kroz šumu do zaravni Jelenska Draga, pa onda skretanje lijevo, uzbrdo kroz šumu do spomenika Pilotu. Od spomenutog križanja pa do spomenika staza je pratila rapalsku granicu Italije i Jugoslavije, što se vidi po kamenim stupovima. Od spomenika smo krenuli sa šumskom cestom a kada smo došli do granične rampe vidio sam da smo pogriješili, jer smo prošli oko 500 m kroz Sloveniju. Nakon prolaska rampe došli smo na cestu u Hrvatsku, pa smo krenuli cestom lijevo i stigli smo do odredišta Paravićeve Mize. Tu smo se odmorili, marendali i vratili se po pravoj stazi koja sada vodi iznad ceste po kojoj smo došli, do spomenika. Dalje smo išli po stazi s kojom smo i došli do Šverde gdje smo ostavili kola. Navedenu stazu sam prešao i nešto kasnije s Ivicom Sporčić i Borisom. Kolima smo se vratili s istom cestom. Ukupno smo prešli 11 km, vis. raz. +-125 m, za 4/5 sati.

Prilaz kontrolnoj točki 24, Šverda Važno je imati dobar oslonac u životu i na KT23 Koliba na livadskoj čistini Još jedna koliba s gospodarskom kućicom

Križanje Škurine (1375 m) - L.k. Lisina (1267 m) – Šverda – Križanje Škurine

Kolima smo došli na Platak, a onda preko M.Snježnog, Jovornice do križanja Škurina, gdje se križaju planinarske staze Platak – Jelenc - Lisina i G.Medvejci. Staza GPP-a vodila je po rubu udoline Škurina dalje desno uz livade s koje se lijepo vidi slovenski Snežnik. Kada smo prešli rampu došli smo do ceste koja vodi od Lisine prema Smrekovoj dragi. Mi smo krenuli lijevo po cesti i markaciji do l.k. Lisina. Nalazi se kraj same ceste, a iz nje je odvojak cesta za Klanu i Šverdu. Tu smo se odmorili i marendali, a potom nastavili pješačiti prema Šverdi. Povratak je bio po istoj stazi do ostavljenih kola. Povratak je uslijedio do pl.doma Sušak gdje smo ručali i odatle se vratili za Rijeku. Prešli smo 9,5 km, vis. raz. +108 m, za 3:20/4 sata.

Osušeni korijen drveta na putu prema Lisini Brvnara na Lisini

Javornica (1200 m) – Jelenc (1442 m) KT25 - Javornica

Automobilom smo došli preko Platka i Malog Snježnog do križanja Javornice i tu smo parkirali. Staza GPP-a išla je po šumskoj cesti sve do skretanja desno po šumskoj stazi koja je vodila uz brdo do vrha Jelenc. Posebno je bilo teško savladati tridesetak metara pri kraju gdje smo po kamenoj uzbrdici koristili i ruke. Dolaskom na vrh bili smo oduševljeni prizorom; vidik na okolinu bio je nezaboravan, jer je vrijeme bilo lijepo i sunčano. Tu smo slikali i utisnuli žig KT25, te se upisali u knjigu koja je bila u tuljcu na vrh stijene. Vratili smo se po stazi prema Škurini a odatle smo krenuli lijevo sve do kola. Nakon odmora i marende pokraj auta krenuli smo prema Guslici, a kad smo osjetili umor vratili smo se do kola. Povratak za Rijeku bio je oko 17 sati. Ukupno smo prešli 6,2 km, vis. raz. +-282 m, za 2:40/4 sata.

KT25 Jelenc, 1442 m.n.v. Planinarske markacije na jednoj bukvi

V.Pribaniš (1050 m) – Guslica (1490 m) KT26 - V.Pribaniš

Kolima, zajedno s Knausima, došli smo do V.Pribaniša i na križanju ih ostavili. S markiranom stazom krenuli smo uz brdo sa šumskom cesticom oko 950 m, pa onda šumskom stazom prema vrhu. Prije vrha izišli smo na čistinu i onda na prilaznu cestu s kojom smo krenuli desno, pa do krivine gdje se nalazio tuljac s knjigom i žig ugrađen u stijeni. Utisnuli smo pečat KT26 i tu smo se malo zadržali, a potom krenuli do obnovljenog objekta gdje smo marendali. Vratili smo se cestom do M.Snježnog i dalje lijevo cestom do kola. Čim smo krenuli nizbrdo cestom počela je kišica koja nas je pratila sve do auta. Kiša je izazvala puževe koje smo usput sabirali. Nevjerojatno da su moji puževi pobjegli po šupi. Drugi puta smo na Guslici išli samo ja i supruga. Kolima smo došli do M.Snježnog i krenuli desno uzbrdo prema Guslici, ali smo došli samo do rampe. Zbog razrovane ceste dalje nismo mogli kolima, pa smo tu parkirali i dalje smo išli pješke do skretanja staze GPP-a prema Snježniku, što nam je i bio cilj. Na žalost počela je kišica uz jako gustu maglu pa smo stigli do podnožja Međuvrhi, pa smo se morali vratiti do kola. Vratili smo se odmah za Rijeku. Prešli smo 8 km, vis. raz. +-340 m, za 3/3:40 h.

Pogled na Guslicu Žig kontrolne točke 26 Guslica

Platak (1100 m) - Rimska vrata – Snježnik (1505 m) KT27 - Platak

Kolima smo stigli na Platak gdje smo parkirali i krenuli po markaciji do Rimskih vrata. Tu smo krenuli lijevo kroz Grlo do propadajućeg planinarskog doma. Odmorili smo se i nakon toga nastavili pješačenje do podnožja Međuvrhi (1460 m) i odmah smo se vratili do doma gdje smo marendali. Poslije marenda izišli smo na vrh Snježnika (1505 m) i otisnuli žig koji je ugrađen u stijeni. Tu smo razgledali okolo i vidljivost je bila jako dobra, ali nas je bura sprečavala da ostanemo duže. Vraćali smo se preko kamenitog sedla, pa nam se činilo da je staza mnogo teže nego prije 10 godina, kada smo se s istom spuštali (godine čine svoje). Došli smo do Rimskih vrata i dalje po istoj stazi vratili se do kola. U domu smo ručali prije povratka za Rijeku. Ukupno smo prešli 6,5 km, vis. raz. +-395 m, za 3/4 sata.

Snježnik je visok 1505 m i drugi je po visini u Gorskom kotaru. Ujedno je i KT27. U hladovini šume

Platak (pd. Sušak) - Rimska vrata – Cajtige - Platak

Parkirali smo automobil ispred p.d. Sušak na Platku i nakon kave išli smo do Rimskih vrata, a dalje smo nastavili šumskom cestom prema Lazcu. Markacija GPP-a nas je usmjerila desno šumskom stazom sve do ceste Gornje Jelenje - Lazac. Na križanju staze i ceste skrenuli smo desno po cesti do križanja planinarske staza Cajtige, gdje smo marendali uz dužu pauzu. Vratili smo se po drugoj stazi, ispod M.Radoševa do Platka. Ručali smo u planinarskom domu Sušak i nakon ručka krenuli smo za Rijeku. Prohodali smo 7,3 km, vis. raz. +-243 m, za 2:45h.

Markacija za Platak Indikacije kod Rimskih Vrata

Vilje (1176 m) - Medveđa vrata (1289 m) – Risnjak (1528 m) - Vilje

Krenuli smo kolima iz Rijeka supruga Josipa i ja, preko Gornjeg Jelenja, skrenuli smo lijevo po šumskoj cesti prema Lazcu, a na predjelu Vilje parkirali smo auto i krenuli pješke uzbrdo do Medveđih vrata. Tu smo skrenuli lijevo po laganoj stazi, sve do planinarskog Schlosserovog doma (1418 m). Popili smo kavu, utisnuli žig i ja sam nastavio do vrha Risnjaka. Zahvaljujući sajlama nije bilo tako teško kako su mi govorili. Na vrhu sam se upisao u knjigu posjeta koja se je nalazila na vrhu stijene u tuljcu. Kada sam se vratio do doma saznao sam da je pravi žig KT28 ugrađen na vrhu u stijeni. Već utisnuti žig je od doma, ali su mi priznali žig jer sam poslao i svoju fotografiju s vrha Risnjaka. Supruga zbog težine uspona nije išla do vrha. S Risnjakom sam završio obilazak druge dionice GPP-a. Ukupno sam prešao 6 km, vis. raz. +-352 m, za 3 sata.

Natkriveni putokaz da bi se zaštitio od kiše i sunca Kontrolna točka broj 28 Grupa planinara na vrhu Pogled s Risnjaka, najvišeg vrha GPP-a, 1528 m.n.v

Rezime druge dionice

  • Ukupno je prijeđeno: 129,6 km
  • Efektivni satovi pješačenja: 52,5 h
  • Pješačenje s pauzama: 64,5 h
  • Brzina čistog pješačenja: 129,6 km/ 52,5 h = 2,90 km/h
  • Brzina bruto pješačenja: 129,6 km/64,5 h = 2,10 km/h

Za obilazak druge dionice supruga i ja smo dobili priznanja sa značkama, pa je iz ovjere dnevnika vidljivo da je Josipa 210. prepješačila drugu dionicu, a ja 211., po redoslijedu.

Rijeka, 10. travnja 2016. god. Obradio:         
Gracin Filip (Graf)