Goranski planinarski put - prva dionica



Goranski planinarski put je kružna obilaznica Gorskog Kotara, čija duljina iznosi 280 kilometara i podijeljena je na tri dionice, s ukupno 41 kontrolnom točkom (KT). Dionice su sljedeće:

  • Prva dionica prati tok rijeke Kupe i ima 13 KT. Početak GPP i prve dionice počinje u mjestu Severin na Kupi KT1, a završava na izvoru Kupe KT13.
  • Druga dionica počinje na izvoru Kupe KT13, a završava na Risnjaku KT28 i ima 15 kontrolnih točaka.
  • Treća dionica počinje na Risnjaku KT28, a završava na Lovniku KT41 i ima 13 KT.

Goranski planinarski put sam obilazio sa suprugom Josipom, neke dionice s prijateljima Gordanom i Borisom Knaus, i neke s PD Učkom i PD Platkom (Seniorima).

Karta goranskog planinarskog puta

Severin na Kupi (201 m) KT1 – Lukovdol (349 m) KT2

Iz Rijeke smo došli supruga i ja preko Delnica gdje smo popili kavu. Prva dionica, kao i prva KT1, nalazi se u Severinu na Kupi, na ulazu u kompleks Frankopanske gradine, prolazi pokraj spomenute i ulazi u šumu raznog drveća, a neka od njih su donijeli pomorci s putovanja. Nakon kraćeg prolaza kroz šumicu izlazi se na asfaltnu cestu, pa desno po cesti oko 200 m i skreće šumskom cestom (vlakom) uz brdo. Potom ravnim dijelom kroz šumu i pokraj njiva i vrtova do mjesta Lukovdol (KT2), a nalazi se na zidu ispod mjesne crkve, a tu je i ugrađen žig. U mjestu je i rodna kuća, a sada muzej pjesnika Ivana Gorana Kovačića. U blizini centra mjesta nalazi se amfiteatar, gdje se održavaju pjesnički susreti "Goranovo proljeće", a tu mu se nalazi i spomenik. Marendali smo i nakon toga smo se vratili istom stazom do Severina, gdje smo ostavili auto. Staza nije teška, a pogodna je za ljetno planinarenje, jer veći dio prolazi kroz šumu po hladovini. Ukupno smo prešli 8,4 km, visinska razlika +-148 m, za 3/4 h.

Početak goranskog planinarskog puta u Severinu na Kupi Žig kontrolne točke 1 Žig kontrolne točke 2 u Lukovdolu Jedna markacija staze GPP u Lukovdolu

Lukovdol (349 m) KT2 - Litorić l.k. (680 m) - Lukovdol

U Lukovdol smo došli supruga i ja autom iz Rijeke. Krenuli smo asfaltnom cestom preko sela Gorenci prema mjestu Plemenitaši. Nakon 1,5 km staza kreće lijevo šumskom cestom - vlakom, uzbrdo do križanja staze za Lovnik. Dalje ide do križanja cesta Šutev laz i izlazi na asfaltnu cestu Presika - Litorići. Staza vodi dalje spomenutom cestom do lugarnice Litorići. Tu smo napravili pauzu i marendali, a onda smo se po istoj stazi vratili natrag. Staza je lagana, a prvi dio ide uz brdo, a dalje po ravnome. Ukupna duljina prijeđene staze je 12 km, vis. raz. +-331 m, za 5/6 h.

Putokazi Lipov Vrh

Litorić l.k. (680 m) - Orlova stijena (586 m) KT3 - Litorić

Ovu stazu smo obišli s matičnim PD Učka Rijeka. Do Litorića smo stigli iz Rijeke autobusom. Ukupno je bilo 48 planinara i planinarki. Nakon dolaska na polazište i nakon kratke pripreme, B grupa, u kojoj smo bili supruga i ja, krenula je šumskom makadam cestom prema mjestu Razdrto. Do čvorišta Razdrto - Plemenitaši pješačili smo manjom nizbrdicom, a na čvorištu krenuli smo cestom desno prema Plemenitašima, a potom smo po markaciji skrenuli lijevo uz blaži uspon do vidikovca Orlova stijena. Na Orlovoj stijeni uređen je vidikovac s koga je bio krasan pogled prema rijeci Kupi, koja je 300 m ispod vidikovca. Posebno je bio lijep pogled na priobalna naselja i vrh Kozice u Sloveniji. Žig KT 3 i knjiga posjeta nalazili su se u tuljcu blizu vidikovca. Tada nisam imao dnevnik obilaska GPP, pa nismo ni otisnuli žig, pa smo stoga morali doći ponovno, kada smo nabavili dnevnike za mene i suprugu. Uz marendu na vidikovcu smo se duže zadržali, a nije izostala ni pjesma. Povratak je bio po istoj stazi do autobusa. Staza je bila lagana i nezahtjevna, pa smo bili zadovoljni. Prešli smo ukupno 10,8 km, vis. raz. +-94 m, za 4/5 sati hoda.

Lovačka kuća Litorić Orlove stijene, 14.08.2016.

M. Drage – Okrugljak (886 m) KT4 – Razdrto - Orlova stijena KT3

Supruga i ja, s prijateljima Knaus iz Rijeke došli smo osobnim autom preko Moravica, gdje smo popili kavu i nastavili uskom cestom do M.Drage (510 m). Parkirali smo u mjestu, napravili nekoliko fotografija i krenuli na pješačenje prema vrhu Okrugljaku. Staza je vodila kroz šumu, dobro markirana, ali slabo očišćena. Početak staze je u početku bio ravan, pa manji uspon, a nakon prelaska šumske ceste pa do vrha, s većim usponom. Vrh Okrugljak je zarastao i ne pruža nikakav vidik. Na vrhu se nalazio tuljac s knjigom, a ugrađeni žig i ispisi vrha bili su na kamenu, na nadmorskoj visini od 886 m. Tu smo marendali, otisnuli žig, te nastavili silazak kroz šumu za mjesto Razdrto (550 m). Nakon kraćeg odmora i razgleda mjesta, nastavili smo pješačenje preko livade i kroz šumu do Orlove stijene (586 m). Na vidikovcu smo napravili dužu pauzu, utisnuli žig KT3, koji je ugrađen u stijeni, i potom se vratili po istoj stazi do mjesta Razdrto. Dalje smo išli asfaltnom cestom do M.Drage, do auta. Ukupno smo prešli 10,5 km, vis. raz. +-405 m, za 5/6 sati pješačenja.

Zaseok Okrugljak, kontrolna točka 4 Orlova stijena - KT3 Grupa sudionika izleta

G.Kuti (650 m) - V.Drage - M.Drage – Lazica – Delači – Lozica (705 m)

Kolima smo došli iz Rijeke s prijateljima Knaus. Kavu smo popili u Moravicama, te produžili do G.Kuti. Tu smo se zaustavili i ja sam izišao, a trojka je otišla 500 m dalje do l.k. Lazica; tu su obilazili okoliš. Ja sam iz G.Kuti krenuo uz voćnjake i vrtove, pa kroz šumu nizbrdo do zaravni ispod V.Drage. U produžetku sam izišao na cestu Moravice - Razdrto, te krenuo lijevo cestom oko 150 m i potom prešao cestu. Prelaskom ceste ušao sam opet u šumu i nastavio pješačenje do M.Drage. Izlaskom iz šume staza je vodila uz rub šume po zaravni. U M.Dragama sam susreo jedinog stanovnika naselja i s njime popričao. Radi na groblju u Brod Moravicama, a i održava planinarsku stazu kojom sam došao. Vratio sam se istom stazom do l.k. Lozice, gdje me je susrela ostala trojka koja je već pripremala vatru za roštilj. Ja sam se odmarao, a oni su nastavili spremati roštilj. Kada su sve pripremili pozvali su me na ručak. Ručak je bio izvanredan: kobasice, vratina, sir, salata i jasno, crno vino. Tu je bilo i pjesme i plesa. Nakon popodnevnog odmora krenuli smo po stazi GPP-a do mjesta Delači, porazgovarali s mještanima i posjetili najstariju kuću u Gorskom Kotaru, sagrađenu još 1644. god. Nakon povratka do l.k. Lazica, nastavili smo šetnju do planinarske kuće, nekadašnje partizanska škola. Nakon razgleda i slikanja vratili smo se do kola, te zadovoljni krenuli za Rijeku. U Delnicama smo konzumirali kave i sladoled, a to nam je bila nagrada za trud. U Rijeku smo stigli u 19:30 sati. Ukupno smo prešli 11,4 km, vis. raz. +-210 m, za 4/6 sati.

Gornji Kuti Naselje Velike Drage Tradicionalna kuća u Malim Dragama Grupni portret ispred lovačke kuće Lazica

Šimatovo (536 m) - Levši vrh (734 m) KT5 - Šimatovo

Autom smo došli iz Rijeke u starom sastavu, mi i Knausi. Kavu smo popili u Moravicama i dobili informaciju kako doći do Šimatova. Nakon kave krenuli smo preko Moravskih sela, te nastavili uskom asfaltiranom cestom do napuštenog lijepog sela Šimatova. Tu smo našli vikendaše s riječkom registracijom, a upoznali smo i jedinu stalnu stanovnicu naselje. Na križanju krenuli smo makadam cestom prema Levšem vrhu. Nakon oko 500 metara staza GPP-a je skrenula desno po šumskoj vlaki, s manjim ili većim usponima, ali kraćim. Vrh je zarastao, a žig je ugrađen u stijeni. Vidljivosti nema jer je sve obraslo u raslinju, pa se i nismo dugo zadržali. Vratili smo se po istoj stazi do Šimatova i tu smo malo produžili stazom GPP-a prema Špicastom vrhu, ali kada smo shvatili da obiđena KT5 nije obavezna, vratili smo se do kola, pa dalje preko Delnica za Rijeku. Pošto nam je bilo rano ići doma zadržali smo se ispred l.k. Štab, ispod Platka. Tu smo ručali iz ruksaka i družili se uz pjesmu. U Rijeku smo stigli u 18:15 sati. Ukupno smo prešli 4,8 km, vis. raz. +-195 m, za 2/2:30 sata.

Lijevo ili desno, pitanje je sad? Na Levšinom vrhu je smještena kontrolna točka 5

Moravička Sela (586 m) - Špicasti vrh (702 m) KT6 - Moravička Sela

Ovaj izlet smo izvršili s prijateljima Knaus. Iz Rijeke smo došli autom, autocestom do Vrbovskog i dalje starom cestom do Brod Moravica, gdje smo i popili jutarnju kavu, a potom smo produžili kolima do naselja Moravička sela. Od centra smo krenuli lijevo do zadnje kuće, odakle i polazi GPP staza za Špicasti vrh. Nakon parkiranja krenuli smo šumskom cestom po markacijama, sve do skretanja lijevo na šumsku stazu. Početni dio je bio ugodan za pješačenje, a pri vrhu staza je vodila grebenom sa zahtjevnim dijelom. Na vrhu postoji klupa gdje smo se odmorili i marendali, a potom smo otisnuli žig KT6. Kada smo se spremali za povratak došlo je dvoje planinara iz Delnica, pa smo se s njima i družili. Jedan planinar me je prepoznao jer je radio u GP Konstruktoru, kao i supruga i ja. Ja njega nisam prepoznao. Vratili smo se po istoj stazi do parkiranih kola. Domaćini su nas pozvali na sok, što nismo odbili. Preko njih smo saznali da u Brod Moravicama, na rukometnom igralištu ima Prvomajski ručak (grah). Domaćini su nas rado primili u goste, pa smo ručali uz piće i muziku. Zahvalili smo se domaćinima i krenuli starom cestom za Rijeku. Po već ustaljenom običaju, zaustavili smo se u Delnicama na kavi i sladoledu. U Rijeku smo stigli u predvečerje. Ukupno smo prešli 6,3 km, v.r. +-169 m, za 2:15/3 sata.

KT6 Špicasti vrh na nadmorskoj visini od 702 m Ekipa na okupu Ručak ispod tende Jedan spomenik u Brod Moravicama

G.Dobra (300 m) – Žrnovec – Dobra – Brezje – Divjaki – Hribec - Dobra

Ovaj izlet smo obavili sami, tako da smo kola ostavili u G. Dobri i nastavili smo pješačenje po asfaltu uz brdo do željezničke postaje Žrnovec, koja je na žalost napuštena i devastirana. Staza GPP nastavlja nizbrdo prema Gorencima, pa prema Špicastom vrhu. Ispod Špicastog vrha je selo Podstijene, gdje je pokojni putopisac i pomorac Joža Horvat imao vikendicu. Vratili smo se do Dobre i krenuli pješke do opustošenog sela Brezje i natrag do kola. Automobilom smo došli do Divjaki, a odatle smo pješačili do kraja sela Hribec, gdje se staza odvaja za Skradski vrh. Dalje nismo išli jer smo spomenuti vrh već prije obišli (vidi naredno poglavlje). Ukupno smo prešli 6,6 km, vis. raz. +-332 m, za 2:25/3:30 h.

Skrad (703 m) - Perićev vidikovac - Skradski vrh (1043 m) - Skrad

S PD Učka iz Rijeke došli smo vlakom do Skrada. Sa željezničke postaje odmah smo krenuli po markacijama GPP prema Skradskom vrhu. Staza se uspinjala odmah iza mjesta, ali je markirana po serpentinama kroz šumu sve do Perićevog vidikovca. Na vidikovcu je ugrađen stol i dvije klupe, pa smo tu uzeli pauzu i marendali. Pogled s vidikovca prema Skradu je bio izvanredan, a vidljivost dobra. Nakon pauze krenuli smo preko ceste sa šumskom vlakom, s većim usponom, što je otežavalo pješačenje. Pri vrhu trasa je vodila po ravnoj šumskoj stazi. Ispred samog vrha je livada i kapelica Marijina uznesenja, s klupama. Na humku iznad kapelice je KT7 s geodetskim stupom vrha, a pečat se nalazi u tuljcu na vrhu. Nakon slikanja prošetali smo 100 m do Josipovog vidikovca s klupom a pogled je prema Javorovoj kosi i Ravnoj gori. Nakon kraćeg druženja, krenuli smo po istoj stazi natrag, ali je odmah na početku počela jaka kiša, koja nas je pratila sve do igrališta, gdje smo se sklonili i čekali da kiša stane. Potom smo došli u gradsku kavanu i popili smo tople napitke, da se ugrijemo. Na ž.p. Skrad čekali smo vlak više od sat vremena i krenuli za Rijeku. Ukupno smo prešli 5 km, vis. raz. +-340 m, za 2/4 sata.

Željeznička postaja Skrad Perićev vidikovac KT7 s geodetskim stupom Josipov vidikovac

Zeleni vir (302 m) KT8 - Vražji prolaz - Muževa hiža - Slap Zeleni vir

Supruga i ja došli smo kolima do doma Zeleni vir. Popili smo kavu i krenuli kroz zahtjevni Vražji prolaz, do Muževe hiže. Staza se stalno penje stepenicama i mostovima. Povratak je bio po istoj stazi, a onda smo posjetili i slap Zeleni vir. Nakon povratka u izletnički dom utisnuli smo žig KT8. U domu smo i ručali, odmorili se, pa smo potom niz potok Curak pješačili oko 2 km, vratili se do kola i krenuli za Rijeku. Prešli smo 5,9 km, vis. raz. +-451 m, za 3/4h.

Zeleni Vir, KT8 Izletište Zeleni Vir

M.Lešnica (250 m) – Radočaj – Rogi (654 m) - M.Lešnica - Iševica

Autom smo došli skupa s Knausima do M.Lešnice, a odmah po dolasku krenuli smo na pješačenje na Izvor Kupice (314 m); to je ujedno i KT9. Tu smo otisnuli žig koji je pohranjen u tuljcu kraj izvora i nakon razgleda krenuli smo natrag do mosta preko Kupice, gdje smo se i rastali. Ja sam krenuo šumskom vlakom uz brdo do Radočaj, pa dalje šumskom cestom do sela Rogi. Tu sam obišao selo, crkvu, groblje i zgradu "Gljivarskog saveza Hrvatske". Vratio sam se istom stazom GPP-a i prije Radočaja našao društvo koje je spremalo odojak na ražnju, ali još nije bio gotov, a nisu me ni zadržavali, pa mi je samo ostalo da im poželim dobar tek. Dolazeći u M.Lešnicu prije mosta preko Kupice krenuo sam desno uz rijeku do mjesta Iševice (kamp), gdje je trojka već spremala vatru za roštilj. Dok sam ja išao po navedenoj stazi trojka je pješačila uz Kupicu do kampa Iševica i natrag do M.Lešnice. Tu su kupila 2 kilograma pastrvki u ribogojilištu i s kolima došli do Iševice. Ja sam se po dolasku u kamp priključio trojci oko spremanju roštilja, ali glavni za roštilj je bio Boris. Nakon što je riba ispečena na gradelama, uz miješanu salatu i crno vino priklonili smo se ručku i u slast jeli i pili. Nakon odmora poslije ručka, a neki i spavajući na klupama, nastavili smo se družiti uz pjesmu i muziku. Prostora smo imali dovoljno s 5 stolova i 10 klupa, a volje i veselja najviše u želji da se to ponovi. Ja sam ukupno prošao oko 7,5 km, vis. raz. +-404 m, za 3/3:25 h. Ostala trojka je prešla 3,5 km, ali van staze GPP-a.

Izvor Kupice je KT9 Kupica

V.Lešnica (300 m) – Vodosprema - Ispod Slavice - V.Lešnica

Ovaj izlet izveli smo samo supruga i ja. Osobnim autom smo došli iz Rijeke preko Delnica i M.Lešnice do V.Lešnice, gdje smo parkirali vozilo, te nakon kraćeg razgovora s mještanima (većinom izletnici), krenuli smo uzbrdo po šumskoj vlaci, kraj seoske vodospreme, pa kraj nekadašnjeg rudnika željeza, te smo došli na šumsku cestu ispod vrha Slavice (708 m). Tu smo se odmorili i vratili se do parkiranih kola u V.Lešnica. Ukupno smo po GPP prešli 5,5 km, vis. raz. 408 m, za 2:15/3 h.

Panorama prirode Drvo

Burnjak (800 m) - GPP za Lešnicu - Ispod Slavice (708 m) - Burnjak

Ekipa, Josipa, ja, Gordana i Boris, došli smo kolima preko Delnica, Vojarne i V.Ravna, pa smo krenuli desno do križanja Burnjak, gdje smo parkirali. Pješačenjem krenuli smo desno po stazi GPP-a, šumskom cestom do predjela ispod Vrha Slavica, nadmorske visine 708 m, do skretanja staze desno, van šumske ceste. Tu smo napravili kraću pauzu, a dalje nismo išli jer je staza poslije kiše bila kliska, pa nismo htjeli riskirati. Povratak do Burnjaka bio je po istoj stazi. Na križanju Burnjak skrenuli smo desno po GPP, prema V.Drgomalju, do Račkog laza (875 m). Dalje nismo išli, jer smo na vrhu bili dva puta prije, vidi naredne zaglavlja. Povratak po istoj stazi do Burnjaka, do kola. Povratak za Rijeku bio je uobičajen, s pauzom u Delnicama. Prešli smo 7,9 km, v.r. +-187 m, za 3/4 h.

V.Ravan (775 m) - V.Drgomalj (1154 m) KT10 - V.Ravan

Ovaj izlet smo obavili s PD Platak, sekcija "Seniori". Iz Rijeke smo došli autobusom do križanja V.Ravan i tu smo se iskrcali i nakon kraće pripreme krenuli smo po šumskoj stazi uz brdo do vrha V.Drgomalj. Uspon je bio naporan, a pri vrhu još je bilo ostataka snijega. Na samom vrhu puhala je jaka bura, ali smo ipak tu marendali, a supruga Josipa je ponudila društvo s kolačima (londonerima). Povratak je bio po istoj stazi do autobusa. Tu smo čekali grupu A koja je produžila do M. Drgomalja. Po povratku navedene grupe krenuli smo do Lovačkog doma u Delnicama, popili piće, a neki su još i obišli Japlenški vrh. U Rijeku smo se vratili u 18:30 sati. Ukupno smo prešli do Drgomalja i natrag 7,5 km, vis. raz. +-379 m, za 3/4 sata.

KT10 Veliki Drgomalj Na cilju

V.Ravan - Šumskom cestom do bivše lugarnice - V.Drgomalj - V.Ravan

Ovaj put smo obišli Drgomalj drugom stazom, odnosno makadamskom šumskom cestom do Ruševine bivše lugarnice i Pepelnice. Od Pepelnice vratili smo se natrag i nakon 1,2 km skrenuli smo lijevo do V.Drgomalja (1154 m), KT10. Na vrhu smo se odmorili i marendali, a vidljivost nije bila nikakva, jer nas je cijeli put pratila magla, što se vidi na slici. Susjednu KT11 Hajdova hiža nismo posjetili, jer nije bila obavezna, a saznali smo da je dosta zahtjevna i opasna, pa nismo htjeli riskirati. S vrha smo se spustili do V.Ravni po markiranoj stazi koja ne pripada GPP-u. Ovaj izlet smo obavili s prijateljima Knaus, pa je povratak bio uobičajen uz kavu u Delnicama. Ukupno smo prepješačili 8,5 km, vis. raz. +-399 m, za 3/4 h.

Vrh Praprot (929 m) KT12 – Drgomalj – Praprot – Graben - Praprot

Kolima smo došli s prijateljima Knaus, preko Crnog Luga gdje smo kod brata Borisa Knausa popili kavu i dobili detaljna uputstva za prilaz do Praprota. Nakon Malog sela krenuli smo prema Gerovu i skrenuli desno prema Biljevini i Razlogama s uskom asfaltiranom cestom, a prije Biljevine skrenuli smo desno s makadam cestom do Praprota. Kola smo ostavili pokraj l.k. Praprot i krenuli smo desno po stazi GPP-a. Odmah iznad lovačke kuće našli smo stub s tuljcem i žigom KT12. Nastavili smo dalje manjom uzbrdicom, vododerinom do livade, do vrha gdje su ispisani podaci spomenute KT i to na tabli, na drvetu. Tu smo se slikali i nastavili pješačenje po livadi, a nakon 200 m smo ušli u šumu. Staza po šumi je na mjestima zarasla, sve do spomenika NOB-e. Dalje smo išli šumom sve do Tisovca. Tu smo na trupcima napravili kraću pauzu i po istoj stazi se vratili do l.k. Praprot. Ručali smo i napravili dužu pauzu. Nakon pauze, sa stazom GPP-a nastavili smo pješačenje prema mjestu Razloge, do Razloških doci (875 m). Vratili smo se natrag po istoj stazi, do kola i Praprota. Krenuli smo natrag kolima prema Rijeci i navratili u l.k. Štab, kod skretanja za Platak. Tu smo se družili i večerali, a u Rijeku smo stigli u oko 19 sati. Ukupno smo prepješačili 7,3 km, vis. raz. +-104 m, za 2:15/3 h.

KT12 se nalazi na Vrhu Praprot, na 929 m nadmorske visine Oznaka vrha Praprot Tisovac Uspon uz pomoć štapa

Razloge (557 m) - Izvor Kupe (313 m) KT13 - Razloge

Ovaj put smo došli sami s automobilom, preko Crnog luga i Biljevine do mjesta Razloge. Nakon kraćeg obilaska i razgovora s rijetkim stalnim stanovnicima, krenuli smo sa silaznom stazom kroz šumu do spomenutog izvora u naslovu. Silazak je bio ugodan i lagan, osim pri kraju oko 120 m jaka strmina i improvizirane skaline. Zadnjih 150 m je bilo ravno, a kamenito do natpisne ploče i stola s klupama. Krenuli smo dalje uz rijeku Kupu oko 100 m, pa smo došli do samog, nesvakidašnjeg izvora Kupe. Iznad njega se izdiže okomita velika stijena. Sam izvor nalazi se na većoj dubini. Nakon obilaska i razgleda vratili smo se stolu, gdje smo marendali, utisnuli zadnji žig (KT13) prve dionice GPP-a, a time smo obišli spomenutu dionicu. Povratak je bio po istoj stazi do Razloga (kola). Ukupno smo prepješačili 3 km, vis. raz. +-244 m, za 1:25/2 sata. Budući da nam je bilo rano vrati se u Rijeku, kolima smo otišli za Petehovac, gdje smo u izletničkom domu i ručali. U Rijeku smo stigli predveče.

Razloge Smjernice Kontrolna točka 13 se nalazi na izvoru Kupe Izvor Kupe, 313 m nadmorske visine

Rezime 1. dionice

  • Ukupno je prijeđeno: 128,9 km
  • Pješačenje s manjim pauzama: 50 h
  • Brzina pješačenja: 2550 m/h

Napomena: Iz gore navedenog vidljivo je da su rezultati pješačenja mnogo slabiji od normalnog, a to treba tražiti u godinama života sudionika. Što su duljine staze tiče, veće od stvarne, tu su uračunate i prelazne staze, kao i povratne staze, kada se išlo s kolima.

Rijeka, 24. travnja 2016. god. Obradio:         
Gracin Filip (Graf)