U planine



Planinarenje je jedna od najinteresantnijih ljudskih aktivnosti, odličan i koristan način za provođenje slobodnog vremena. Da se odmah razumijemo, ovdje neće biti riječi o profesionalnom planinarenju koje uključuje penjanje na velike planinske vrhove, koje zahtijeva fizičku pripremljenost i određenu snagu koja je svojstvena pretežno mlađim ljudima. Tema je amatersko planinarenje, ono dostupno svima: onim mudrijima (ljepše zvuči nego starijima), malo manje mudrima, uključujući i malu djecu. Često se radi više o pješačenju ili nešto intenzivnijim šetnjama, s malo penjanja i spuštanja, nego o pravom planinarenju, ali užitak i korist su isti.

Višestruke su koristi koje planinarnje donosi onima koji ga upražnjavaju. Prije svega kontakt s prirodom. Danas najveći dio populacije živi u gradovima, urbanim sredinama uronjenim u beton i asfalt. Kontakt s prirodom je ograničen na poneki park, drvored ili u najgorim slučajevima na biljke posađene u vazama na balkonu ili dnevnom boravku. Sve manje ljudi poznaje imena stabala ili biljaka jer jednostavno nemaju prilike da ih upoznaju. Brojne građevine koje nas okružuju neumitno nas sve više odvajaju od prirodnih zračenja, neophodno potrebnih za naš zdravi život. Planinarenje nas vraća našim počecima, iskonskom životu koje se nekada živio, kontaktu s prirodom. Omogućava nam da pročistimo pluća od gradskog smoga, da odmorimo oči na zelenilu i da se opustimo i zaboravimo svakodnevne probleme. Da razvijomo, ili bolje rečeno, povratimo naša znanja o prirodnim fenomenima.

Uz čisti zrak, naše će se tijelo sigurno obradovati osjetivši blagodeti fizičke aktivnosti. Dovoljno je već pola sata intenzivnog hoda, ili penjanja po laganoj uzbrdici da se aktivira naša muskulatura, protjera krv kroz arterije i vene. To je ogromna dobrobit za naš organizam nakon 8 sati sjedenje u uredu ili svakodnevnog izležavanja ispred televizijskog ekrana. Uz to će ponekome dobro doći i da potroši po neku kaloriju viška. Osvajanje nekog malog planinskog vrha je puno bolji lijek protiv nesanice u odnosu na tablete za spavanje.

Ne manje važan aspekt koji je utjecao na puno osoba da počnu planinariti jeste društvo i zabava. I u slučajevima kada se ide individualno na trasu, sretnu se mnogi zaljubljenici ovog, nazovimo ga sporta koji su vrlo često razpoloženi da pročaskaju, o vremenu, ljepoti prirode u kojoj su nalaze, da zatraže ili daju kakvu informaciju o tome da li je staza teška i da li je planinarski dom u koji su se uputili otvoren. Mnogi, pogotovo na početku, kreću u prve avanture tako da se upišu u neki od mnogobrojnih planinarskih klubova. Tako preskoče sve one organizacione probleme koji su vezani uz nepoznavanje staza i mjesta adekvatnih za njihove snage. U 6 ujutro svi ispred planinarskog kluba, svako ponese nešto za pojesti, a ni pića nikada ne nedostaje. I tako se provede dan u društvu 20, 40 ili 100 ljudi koji imaju slične interese. Puno puta se rađaju i nova prijateljstva, a dogodi se i po koja nova ljubav. I sve to zahvaljujući brdima i planinama koje nas okružuju od pamtivijeka, kojima preko naših planinarskih pohoda odajemo počast i zahvalnost.

Kodeks planinarske etike

Kodeks planinarske etike Biti planinar, znači i poštovati određena pravila ponašanja. Ako kliknete na sličicu s lijeve strane otvoriti će vam se Kodeks planinarske etike koji bi svaki planinar trebao poznavati i poštivati. Možete ga i tiskati kliknuvši desnu tipku miša i izabravši opciju "Odštampaj sliku".

Viševica
Servarski vrh 1661 m
Bačić - Duliba
Bačić Kuk
Dvigrad - Vidul
Dabar - Kukovi